Pojedinim političkim i vjerskim liderima muslimanskog naroda sa obje strane Drine svašta može da stane u obraz. Njihovom bezobrazluku u obračunu sa srpskim narodom nema kraja.
Jedan od njih je Muamer Zukorlić. Lažni efendija, lažni mirotvorac i lažni stanovnik Srebrenice. Čovjek koji deset godina perfidno širi mržnju protiv Srba, a svih tih deset godina ponavlja kako iskreno radi na pomirenju dva naroda.
Jedino što kod Zukorlića nije lažno to su žene i “biznisi”. Ne zna se kojih ima više.
Zukorliću sad smeta što je na izborima u Srebrenici pobjedio Srbin. U nadmetanju sa Mladenom Grujičićem, zajedničkim kandidatom srpskih stranaka, njegov kandidat za načelnika Ćamil Duraković doživio je istinsku katastrofu. Prošao je gore nego fudbaleri Srbije prije nekoliko dana u utakmici protiv Katara.
Zukorlić kaže da okupljanje srpskih partija u Srebrenici “sa namjerom da pobjedi srpski kandidat, nije politički mudro”. Šta li je ovaj čovjek htio da kaže? Da Srbi možda nisu trebali da se okupljaju sa namjerom da pobjedi muslimanski kandidat?
Na izborima u Srebrenici muslimani već 20 godina nastupaju ujedinjeni. I to je po Zukorliću politički mudro. Srbi su poslije 20 godina prvi put nastupili zajedno. A, to po Zukorliću nije politički mudro.
Politički je ispravno da prevarant Zukorlić, koji živi u Novom Pazaru i narodni je poslanik u Beogradu, prijavi lažno prebivalište u Srebrenici, sa kojom ima veze koliko i prase sa Mekom i Medinom, da glasa u tom gradu i podrži muslimanskog kandidata, ali nije ispravno da Srbi koji stvarno žive u tom gradu glasaju za srpskog kandidata.
Logika je to pokvarenih turskih aga i begova koji su smatrali da im je sve dozvoljeno. I bilo je. Ali, to vrijeme je davna prošlost, što je Zukorliću očigledno teško da prihvati.
Zukorlić dalje palamudi da će za muslimane u Srebrenici biti loše ako im predsjednik opštine bude Srbin. Još jedna naopaka logika. Zašto za Srbe u Srebrenici nije bilo loše što im je tri mandata predsjednik bio musliman, a za muslimane će da bude loše ako im jedan mandat predsjednik bude Srbin?
Da nisu Srbi možda lošiji ljudi od muslimana? Manje vrijedni, niža rasa?
Ili da muslimanski političari nisu širokogrudiji od srpskih? Imaju veću širinu. Nisam nešto primjetio. Beograd i Vučić su Srebrenici poklonili četiri miliona maraka. Sarajevo nije ni polovinu od te sume. Umjesto da kaže hvala, dosadašnji načelnik Duraković je Vučiću odgovorio uvredama, optužujući ga kako novcem pokušava da kupi ulaznicu u groblje u Potočarima.
Valjda misli da je Vučiću baš stalo da posjećuje groblje ubijenih muslimanskih vojnika. Ili da mu je žao što prije godinu dana nije linčovan, pa žuri da ponovo iskuša sudbinu?
Nakon što je otkrio da za Srebrenicu nije dobro da gradonačelnik bude Srbin, Zukorlić je dodao da “nije u interesu srpskog naroda da memorijalnim centrom u Potočarima sa više od 7.000 grobova bošnjačkih žrtava vlada pripadnik srpskog naroda”. Prvo, prvi put čujem da se može vladati grobljem?
Takvu glupost još nisam čuo.
Drugo, ako nije u interesu srpskog naroda da Srbi “vladaju” muslimanskim grobljem u Potočarima, kako je to u interesu muslimanskog naroda da “vlada” pravoslavnim grobljima u Srebrenici i okolnim selima, u kojima su sahranjene stotine žrtava njihovog terora?
Treće, ako nije dobro da Srbi vladaju Srebrenicom, ako njihov kandidat ne smije da pobjedi na izborima, čemu onda izbori? Zašto praviti farsu, trošiti vrijeme i novac? Lijepo odabrati jednog pametnog i poštenog muslimana, naprimjer Zukorlića, po uzoru na Josipa Broza ga proglasiti za doživotnog predsjednika opštine i – mirna Bosna.
Na kraju svog traktata stanovnik Novog Pazara, lažni efendija, lažni stanovnik Srebrenice, lažni građanin Republike Srpske i stvarni predsjednik Odbora za obrazovanje Skupštine Srbije, otkriva suštinu svog prekodrinskog angažmana. Ovim priznanjem: “Još prije nekoliko godina pozvao sam da se Srebrenica tretira i proglasi prijestonicom savjesti čovječanstva”.
Danas obična bosanska kasaba, a sutra, ni manje, ni više, nego prijestonica savjesti čovječanstva. Ni Mathauzen, ni Dahau, ni Aušvic, ni Ruanda, ni Faludža, ni Hirošima ili Nagasaki, nego baš Srebrenica. Ne Jasenovac sa 700.000 srpskih žrtava već Srebrenica sa 7.000 muslimanskih žrtava.
I taj prijedlog dolazi od čovjeka koji je, koliko juče, bio vjerski poglavar čitave jedne zajednice.
Prevedeno na praktični jezik, Zukorlić traži da Srebrenica bude zasebna teritorija, da bude izdvojena iz državnog okvira Republike Srpske, da postane distriht. Muslimanski distriht. Iako u Srebrenici živi više Srba nego muslimana. Ali, evo ja sam za.
Pod jednim uslovom: da za distrihte proglasimo sve opštine u BiH u kojima je u posljednjim ratovima ubijeno više hiljada ljudi. Samo ne znam šta bi u tom slučaju ostalo Zukorliću i njegovima? Jer, skoro sve opštine u BiH bile bi srpski distrihti.
I prijestonice savjesti čovječanstva.
Nažalost. Toliko su Hrvati i muslimani bili ažurni u ubijanju Srba.
I na kraju suštinsko pitanje, šta Zukorlić traži u Srebrenici? Zašto gura nos gdje mu nije mjesto? Mislim da bi, napokon, tim pitanjem trebalo da se pozabavi i vlast u Beogradu, posebno Skupština Srbije.
On kaže da je njegov izlazak na izbore u Srebrenici gest dosljednosti. Kakva crna dosljednost. U pitanju su lopovska posla. Pokušaj jedne isfrustrirane budaletine, da politički i ko zna još kako profitira, da se predstavi kao nekakav islamski mesija i da antisrpski front i antisrpsku histeriju na medijskom, političkom i vjerskom ratištu oko Srebrenice drži što duže aktivnim.
S krajnjim ciljem – ukidanje Republike Srpske i pretvaranje Srba u raju.
