Zagrebački advokat Anto Nobilo, koji je bio pravni zastupnik preživjelih članova porodice Zec, izjavio je da je, nažalost, u pravosudnom smislu “ta priča završena”.
Supružnici Marija i Mihajlo Zec i njihova dvanaestogodišnja kćerka Aleksandra ubijeni su u Zagrebu 7. decembra 1991. godine, a Gordanu i Dušana Zec je nakon mučkog ubistva roditelja i sestre othranila baka.
“Oni koji su počinili ubistvo kasnije su oslobođeni. U međuvremenu, nekoliko ih je umrlo i to se više ne može ponoviti”, rekao je Nobilo, prenosi “Sputnjik”.
On je istakao da su ubice uhapšene nekoliko dana pošto su počinile zločin, a puštene na slobodu jer njihovi advokati nisu bili prisutni kada su davali iskaze i za ubistvo nikada više nisu odgovarali.
“Premda priznanja ubica nisu uvažena, hrvatski sud nije prihvatio ni iskaze svjedoka koji su vidjeli da je Siniša Rimac ubio Mihajla Zeca. Sud takođe nije uzeo u obzir ni forenzičku ekspertizu kombija, kojom je dokazano da su u njemu vožene Marija i Aleksandra Zec”, ukazao je Nobilo.
Prema njegovim riječima, u sve se umiješao tadašnji vrh hrvatske politike.
“Tadašnji vrhovni tužilac Hrvatske bio je funkcioner HDZ-a Vladimir Šeks. Prema tvrdnji tužioca koji je operativno radio na tom predmetu, Šeks mu je sugerisao da se ne žali na oslobađajuću presudu”, rekao je Nobilo.
Prema njegovim riječima, slučaj porodice Zec banalan je primjer pljačke koji se pretvorio u trostruko svirepo ubistvo.
“Ovo u svojoj osnovi nije bilo političko nasilje, premda je imalo kontekst. Ludo vrijeme, pa su mislili da se prema Srbima može postupati na bilo koji način. Ali cilj je bio, prije svega, čist kriminalni”, objasnio je Nobilo.
Bivši predsjednik hrvatskog Helsinškog odbora Žarko Puhovski istakao je da je stradanje porodice Zec utisnuto u kolektivno sjećanje kako u Srbiji, tako i Hrvatskoj i postalo je simbol jednog strašnog vremena iz najmanje iz tri razloga.
“Prvo, zato što je, za razliku od drugih situacija, odmah bilo jasno ko je odgovoran i ti koji su odgovorni nisu kažnjeni. Drugo, i ono što mi se čini najvažnije, zato što su ljudi koji su učestvovali u tom ubistvu naknadno dobili odlikovanja hrvatske države, treći razlog zbog čega je zločin nad porodicom Zec postao paradigmatičan jeste što je on trebalo da pokaže, mnogima neusjpešno, najgoru stranu rata”, rekao je Puhovski.
On je ukazao da je za Rimca i njegovu grupu, ubistvo Mihajla, Marije i Aleksandre Zec bio tek početak ostavljanja krvavih tragova i da su ubijali širom Hrvatske, u Pakračkoj Poljani, Gospiću i svuda kuda ih je vodio njihov komandant Tomislav Merčep.
“Rimac i Suljić su za zločine u Pakračkoj Poljani i osuđeni na zatvorske kazne, ali je bivši hrvatski predsjednik Stipe Mesić Rimcu pomilovanjem skratio kaznu, a Suljić je u zatvoru umro. Rimac je penzionisan kao pukovnik hrvatske vojske i nosilac je osam hrvatskih vojnih odlikovanja. Nije poznato kako spava i da li mu na san dolazi dvanaestogodišnja djevojčica koju je njegov ratni drug Munib Suljić ustrijelio u potiljak”, rekao je Puhovski.
On je istakao da ni Merčepu ništa ne fali i da je posljednji put put kada se pojavio u javnosti, na skupštini Hrvatske stranke prava, nosio crnu do grla zakopčanu košulju i prisutne pozdravio uzdignutom šakom uz poklič “Za dom spremni”.
Gordanu i Dušana Zec je nakon mučkog ubistva roditelja i sestre othranila baka.
Na inicijativu Ante Nobila, koji ih je zastupao pred hrvatskim sudom, dobili su novčanu odštetu i nezvanično izvinjenje.
Zvanično, Hrvatska im se nikada nije izvinila za to što su ljudi obučeni u hrvatske policijske uniforme ubili njihove roditelje i sestru, a odšteta je zamaskirana u jednokratnu novčanu pomoć jer su kao maloljetnici ostali bez roditelja.
