Nenad Janković, poznatiji kao dr. Nele Karajlić, u intervjuu za N1 govorio je, između ostalog, i o Sarajevu i svom odnosu prema gradu u kojem je rođen.
Karajlić je nedavno u Banjaluci predstavio multimedijalni projekt “FBI – Dosije Tesla”. Kako kaže, ukoliko postoji interesovanje publike, projekt bi predstavio i u Sarajevu.
“Ne moram ja biti tu. Ako mislite da sam ja neki tehničko-taktički problem, onda ćemo naći nekog glumca koji će glumiti umjesto mene. Što se Sarajeva tiče, ja sam bio prije dvije godine tamo i ispračen sam policijskim kolima iz grada. Ne vidim da se za ove dvije godine nešto bitno primijenilo”, kazao je Karajlić u intervjuu za N1.
“Ne vidim mogućnost da ja tu sasvim normalno dođem, prođem, sjednem, ručam. To je ipak fenomen. To nigdje u svijetu nije bilo, da je ušao u grad i bio podvrgnut cyber linču preko interneta. Recimo, Chomsky nije mogao da uđe u Izrael. Ali ovo je bilo ludilo”, dodao je nekadašnji član Nadrealista.
Nedostajeli vam Sarajevo?
“Kako će mi nedostajati, Bože sačuvaj”, kazao je Karajlić.
Da li ste u kontaktu sa nekim iz Sarajeva?
“Naravno da sam u kontaktu, naravno da imam prijatelje i da oni dolaze do Beograda. Njih je sve manje i manje. Volim da kažem da će za koju godinu i posljednji moj prijatelj napustiti Sarajevo baš kao što ga je napustilo 200.000 ljudi poput mene. Namjerno neću da kažem Srba da ne bi bilo da je politička priča već jedna obična humana priča. Nevjerovatno je to da se niko nije vratio od Dejtona u protekle 22 godine. Dogodila su se mnoga čuda, Kina je pobijedila Jugoslaviju u košarci, Senegal je pobijedio Francusku u nogometu, izmišljen je mobilni telefon, internet, Google, prenošenje slike na daljinu… Samo se jedno čudo nije dogodilo, niko nije se od onih Srba koji su otišli iz Sarajeva nije vratio”, kazao je Karajlić.
Patite li za svojim gradom?
“Ako gledate moj život od ’95. na ovamo vidjet ćete da sam ja ‘ratni profiter’ jer samo počeo karijeru za koju u Sarajevu nisam mogao ni da sanjam. To je svjetska karijera koja je trajala skoro 15 godina, svirao sam po Buenos Airesu, Parizu, Londonu, New Yorku, Pekingu, Tokiju… Da nije bilo rata vjerovatno bih ostao i svirao Zenicu Blues. Međutim, moja patnja za tim gradom i tim ljudima, naročito onima koji su izgubili živote, je odvojena od tog mog životnog puta koji se desio onog dana kada sam iz Sarajeva prešao u Beograd. Moja patnja za Sarajevom je permanentna. Knjiga koju sam napisao je knjiga u kojoj sam htio da onima koji dolaze, mojoj djeci, vašoj djeci, svoj djeci svijeta, pokažem šta je ustvari taj grad bio, jedan spomenik. U Sarajevu će biti boljih pisaca od mene, ali se bojim da neće imati o čemu pisati”, kazao je Karajlić.
Zbog čega?
“Zato što taj zanos i ideja u kojoj je taj grad živio dvadesetak godina je teško ponovljiv pod uslovima koji danas vladaju. Ako mislite da nije važno što se nijedan Srbin nije vratio u taj grad, ne shvatate gdje se nalazite”, dodao je Karajlić.
