Јedan od svjedoka pokretanja tužbe protiv Srbije 1999. godine bio je tadašnji srpski član Predsjedništva BiH Živko Radišić. I tada je, kaže, ignorisanjem stava najmanje polovine BiH urađeno isto što danas radi Bakir Izetbegović. Tužba i agent koji, navodno, predstavlja BiH, od početka nemaju legitimitet, upozorava Radišić.
Dok se istorija pokušava zaboraviti, živi svjedok vremena u kojem je tužba prvi put i spomenuta sve gleda sa nevjericom. Živko Radišić, bivši član Predsjedništva BiH, još 1999. godine kada je tužba došla na dnevni red sjednice Predsjedništva, uložio je veto. Tužba je proglašena štetnom po vitalni nacionalni interes srpskog naroda i Republike Srpske, i do izbora spornog agenta BiH Sakiba Softića 2002. godine nije ni spomenuta.
– Јa u tom odlučivanju nisam učestvovao, i vodi se zapisnik u kome tačno piše da je održana sjednica sa dva člana, ne tri, Belkić i Križanović. I tada sam bio kategorično protiv da se to stavi na dnevni red – podsjeća Radišić.
Za tužbu i agenta koji od početka nisu imali ni legitimitet, ni legalitet, Radišić kaže da se ne osjeća odgovornim. Zašto je potrebno buditi duhove prošlosti, kada je na tu istu tužbu stavljena tačka, nije mu jasno. Uvjeren je u tezu da je kompletan proces duboko ispolitizovan.
– Nema obnove tužbe bez konsezusa Predsjedništva BiH. To je stav i međunarodne zajednice, i to su pisali, napisali i potpisali, uz naš pristanak kada smo donosili Dejtonski sporazum i Ustav BiH – kaže bivši član Predsjedništva BiH.
I društvo i vrijeme, prema Radišićevoj ocjeni, sazreli su za radikalnu promjenu ukupnog ambijenta u kojem živimo. Umjesto da izvlačimo pouke iz prošlosti i gradimo civilizacijske, demokratske i prosperitetne odnose, svakog dana tonemo dublje. Dokad ćemo živjeti u okovima prošlosti, pitanje je na koje ni Radišić, ali ni brojni sa aktuelne političke scene nemaju odgovor. Ne zna se da li će ga ikada i imati.
