Anđelka je visokoobrazovana mlada žena zaposlena u Agenciji za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine. Ona je i samohrana majka dječaka koji, jedini u Bosni i Hercegovini, ima dijagnozu glutarne acidurije tipa jedan i jednoj zdravoj djevojčici. Dnevno pređe 120km da bi izdržavala svoju malu porodicu.
Kao državna službenica, Anđelka je zaposlena u Agenciji za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine od 2009.godine, nakon preuzimanja zaposlenika iz dotadašnje Agencije za lijekove Republike Srpske. Radi na mjestu inspektora za nadzor prometa na veliko u Inspektoratu Agencije u Banjoj Luci.
„Od januara sam ovdje, u ovom sektoru. Generalno, od nastanka čitave situacije, imam razumijevanje, kako od kolega, tako od direktno nadređenih, ali i od direktora – i od bivše direktorice, i od sadašnjeg direktora. Mogu reći da sam zaista zadovoljna i srećna u poslu koji obavljam“, počinje priču Anđelka.
S diplomom farmaceuta rad je počela u apoteci, a nastavila u Agenciji, gdje je dobila posao na pola radnog vremena. Na kraju radnog dana, vraća se u selo između Prijedora i Sanskog Mosta, gdje živi sa svojom djecom, osmogodišnjim Vukom i šestogodišnjom Jovanom.
Za dijagnozu svog sina saznaje ubrzo nakon rođenja djevojčice.
„Bilo je straha kako ću nastaviti i kako ću se snaći, ali potpuno sam se uklopila. Bilo mi je bitno da se vratim na posao, jer je moja plata, i dok sam bila u vanbračnoj zajednici, a i kasnije, izdržavala porodicu“, ističe ona.
Za Vukovu dijagnozu nema posebne terapije. Anđelka se okrenula lijekovima iz prirode, tako da kući uzgaja i dio hrane za porodicu.
„Osim finansijskog aspekta, posao mi znači i ogromnu psihološku pomoć. Za roditelje koji brinu 24 sata o svojoj djeci, to znači skučen životni prostor, dvije sobe u kojima boravite, nedostatak druženja jer ne mogu svi ljudi da gledaju ono što prolazite. Meni posao znači da život i dalje ima svoj tok, da ima života i poslije dijagnoze, jer stalno kažem da je prije dijagnoze bio stari a ovo novi život, i da ne pokleknem“, kaže ona.
Iz porodice koju je stvorila zrači snaga. Reklo bi se, odlučili su da budu srećni.
„Kao majku, posebno me je dirnuo jedan događaj. Jovana je, kao brižna mlađa sestra, svim drugarima u razredu rekla kad je njenom bratu bio rođendan. Pričala sam sa njom da i Vuka povedemo u školu, jer nikad nije pošao u školu, i da i on vidi kako to izgleda. Ona je bila oduševljena prijedlogom, i kad smo došli, kompletan razred nas je sačekao sa rođendanskom pjesmom i čestitkama koje su sami napravili“, priča ponosna majka.
Recept za funkcionisanje je, čini se vrlo jednostavan – na poslu odgovorna radnica, kad se završi posao, odgovorna mama.
„Kad izađem na vrata kancelarije, jedva čekam da stignem djeci. Dok sam ovdje, uživam u onome što radim i trudim se što bolje obaviti svoj posao“, ističe Anađelka.
Saglasni su i u Agenciji. Ističu, vrlo je stručna, efektivna, efiksana, izuzetno kolegijalna i odlična u komunikaciji.
„Ja se nisam bojala za ono što je pred nama, kad je Anđelka došla, jer radimo timski. Moto je uvijek ‘Svi za jednog, jedan za sve’ i nema nerješivog problema. S obzirom da postoji dio posla u kojem moramo puno da čitamo i da nadziremo i rad na terenu, Anđelka je postala svojevrsni ‘servis’ za inspektore. Naravno, da zatreba, i ona bi radila terenski posao, ali smo ovako našli rješenje u kojem su svi zadovoljni“, ističe Indira Fazlagić iz Inspektorata u kojem Anđelka radi.
Kao koleginicom i radnicom, reći će, vrlo je zadovoljna Ađelkom.
„Samo jednom sam je vidjela sumornu i tužnu, u nekoj situaciji u kojoj su joj javili da dijete nije jelo. U svim drugim situacijama, ona je uvijek nasmijana, vedra, raspoložena, toliko da se nekad pitam oko čega se svi mi ostali brinemo i šta nas sve čini neraspoloženima“, kaže ona.
Kolektiv se prilagodio specifičnoj situaciji u kojoj su našli, Anđelka je i dalje radila svoj posao, bez obzira na sve sa čim se kao roditelj susrela.
„Budimo humani. Lako je biti surovo profesionalan u kapitalizmu, a mnogo je ljepše pomoći. Jedino što svi trebamo, jeste da mislimo koja su moguća rješenja. Posla uvijek ima, i ako hoćemo da ga obavimo, naći će se i način“, poručuje Fazlinović na kraju.
Posao, sa mrvom ljudskosti, znači otvorena vrata u društvenu odgovornost. Agencija za lijekove je opravdala ovaj zadatak.
