Predsjednik Udruženja “Ognjena Marija Livanjska” Nikola Petrović izjavio je povodom 76 godina od ustaškog pokolja nad Srbima u Livanjskom polju da je zločin nad pravoslavnim življem temeljno i dugo planiran i da je veoma značajnu ulogu u tome imalo katoličko sveštenstvo.
On je u izjavi za Srnu rekao da je ubistvu 1.600 livanjskih Srba i zatiranju brojnih srpskih sela i porodica prethodila opsežna priprema zločina od strane Katoličke crkve.
“Oni su imali veoma značajnu ulogu. Prije samog pokolja, župnici su, a znamo da je Katolička crkva uvek bila dobro organizovana, imali zadatak da naprave spisak kraških jama na području Livna kao i da popišu živalj i imovinu. Pa čak i prije nego što je pokolj počeo znalo se koje će pravoslavno imanje pripasti kojem Hrvatu”, rekao je Petrović.
On je naglasio da je svaki Hrvat – komšija i učesnik u pokolju znao šta mu pripada i da je nakon pokolja ušao u srpsku imovinu.
“Oni su u selima, poput Čelebića, sistematski poubijali muškarce, a potom i žene, starce i decu, a onda uzeli našu stoku kao svoju i počeli obrađivati naše njive kao da su uvek bile njihove”, rekao je Petrović.
Govoreći o sramnoj ulozi Katoličke crkve u pokolju nad Srbima u Livanjskom polju u ljeto 1941. godine Petrović je kao primjer naveo fratra Srećka Perića.
“On je u samostanu Gorica 1941. godine pozvao Hrvate tog Livanjskog polja da kolju Srbe rekavši: `Zakoljite prvo moju sestru koja je udata za Srbina pa dođite kod mene da vam okajem grijehe`”, podsjetio je Petrović.
Prema njegovim riječima, Katolička crkva je, nažalost, uvijek služila kao neko ko će snositi grijehe onih koji su i prije 1941. godine vršili zločine nad Srbima tog dijela BiH.
“U hrišćanstvu se kaže da će čoveku, ako se iskreno pokaje, biti oprošteni svi grehovi, međutim, postoje grehovi za koje nema oproštaja”, smatra Nikolić.
On je naglasio da nije važno koliko će ljudi danas biti na pomenu žrtvama u Spomen-kapeli Svete velikomučenice Marine u Livnu, jer su Srbi tog kraja davno preboljeli “kvantitet” i činjenicu da su od 40 odsto u ukupnom broju stanovnika koliko ih je bilo 1941. godine svedeni na jedva dva odsto, već je iznad svega važno njegovati kulturu sjećanja i duhovno jačati.
Ljeta 1941. godine, a najviše u danima oko Ognjene Marije, koju Srpska pravoslavna crkva pominje i slavi danas, ustaše su pobile više od 1.600 Srba Livanjskog polja.
Veliki broj njih su živi bačeni u jame Dinare, Golije, Staretine, Tušnice, Kamešnice da tamo umiru danima, a tih dana zauvijek su nestale cijele srpske porodice i potpuno zatrvena srpska sela.
Nakon pedeset godina, 1991. godine, potomci su izvadili mošti stradalnika iz većine jama i sahranili ih u Spomen-kapeli sagrađenoj u porti livanjske pravoslavne crkve, ali su samo godinu dana kasnije oskrnavljene, a pravoslavna crkva zapaljena.
Eparhija bihaćko-petrovačka, Parohija livanjska i potomci stradalnika obnovili su Spomen-kapelu i ponovo u kriptu položili mošti mučenika.
