Buđenje je u šest, a povečerje u deset. Doručak je od pola devet do pola deset. Prvo jedu radnici u radionicama, a onda se spuštaju i ostali. Ručak je u petnaest do tri, a večera u sedam. Nakon ručka, u četiri sata, počinju slobodne aktivnosti. Svako se posveti svom poslu. Ako ga ima. Tako curi dan, s danom i godina, a s godinama i kazna…
Intimne posjete
Zaposleni u Kaznenopopravnom zavodu Tunjice, koji se nalazi na periferiji Banje Luke, u blizini prijedorske petlje, kažu da je iz ovog zatvora skoro pa nemoguće pobjeći, a novinari znaju da je podjednako teško u njega i ući.
U zatvoru je sve „pod špagu“. Nema tuča, nema droge, nema sukoba. Svako ima svoje zaduženje i trudi se da bude što bolji. Dobro ponašanje omogućava unutarzatvorske i vanzatvorske pogodnosti. Slobodne vikende i intimne posjete, naprimjer.
– Imamo nekoliko soba za intimne posjete. I jedan apartman koji se sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom, kupatilom i spavaćom sobom. Sve se to zasluži. Ili se ne zasluži – priča jedan od čuvara.
Zatvorenici su raspoređeni po „interesiranjima“. Jedni su u pekari, drugi u stolarskoj radnji, treći za mašinskim strugom, četvrti u teretani, peti u „elektroodjeljenju“, šesti popravljaju ograde i lakiraju limove, sedmi održavaju vodoinstalacije… U kuhinji nekoliko osuđenika priprema ručak – gulaš, tjesteninu i kupus-salatu.
– Kada su ovdje bili zatvorenici iz Foče, rekli su da je kod nas hotel. Oni nemaju takvu hranu. I dušeci su mekši. I čuvari su dobri, nema s njima nikakvih problema. A nema ni s nama. Slušaj, pitaj šta hoćeš, sve ću ti reći, samo nemoj da me slikaš – kaže jedan od zatvorenika.
Pojedini osuđenici rade za šivaćim mašinama
Jedna od radionica u zatvorskom krugu
Vjerske prostorije
U teretani je svaki dan. Kaže da je to radio i prije nego što je dopao robije, i to 30 godina. S njim su mlađe „kolege“ koje su zajedno s njim na tegovima i ostalim spravama. Na obližnjem igralištu desetak zatvorenika ide ukrug. Dvosatna šetnja, od deset do podne. U krilu iza njih nalazi se pritvorska jedinica, ali i odjeljenje u kojem se čuvaju osobe visokog sigurnosnog rizika. Tu su i vjerske prostorije, i to za sva tri konstitutivna naroda…
– Lica visokog rizika uvijek su pod nadzorom. Ni na brijanje ne smiju bez čuvara. Pravila su jednostavna i nema problema sve dok su ona na snazi – kažu čuvari.
Trenuci odmora i napora u teretani
Obuka pasa
Na manjem poligonu iza zatvorskog paviljona jedan od čuvara, Goran, obučava dva psa malinoa. Jedan je tragač, drugi je napadač.
– Obojica zapravo i napadaju i traže, ali i jedan i drugi imaju svoju prednost. S njima sam uvijek u patroli i s njima radimo samo ja i još jedan kolega. Ovaj napadač može iz mjesta preskočiti auto – kazao je Goran.
Liga šampiona uz odobrenje
U svakoj sobi nalazi se televizor, kao i u dnevnom boravku. Televizori se gase kada i svjetla. Zatvorenici dobivaju posebne dozvole kada su u pitanju velika sportska dešavanja – Liga šampiona, olimpijade ili svjetska prvenstva – i tada mogu duže gledati prijenose.
Specifičan rječnik
Zatvorenici imaju i specifičan rječnik. Zatvorski žargon njihov je način sporazumijevanja. U tom žargonu direktor je „tata“ ili „kaponja“, načelnik straže je „glavni zvjezdaš“, pendrek je „daliborka“, a samica „samuraj“.
