U nastavku suđenja komandantu Specijalne jedinice MUP-a tadašnje BiH Draganu Vikiću i još trojici optuženih za ubistvo zarobljenih pripadnika JNA 22. aprila 1992. godine u Sarajevu, zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH rekao je da je među ljudima koji su doveli zarobljene vojnike u Dom policije prepoznao Nedžada Herendu i još jedno lice kojem tada nije znao ime, a za koje je kasnije saznao da je Mišo Žmiro /Davor Matić/.

Svjedok, koji je bio pripadnik Specijalne jedinice MUP-a tadašnje BiH, objasnio je da su zarobljeni pripadnici JNA u Dom policije dovedeni predveče 22. aprila i da je, po silasku iz prostorije u kojoj je boravio, u holu vidio sedam-osam ljudi u es-em-be uniformi, vezanih ruku i sa bijelim povezima preko očiju.

– Doveli su ih meni nepoznati vojnici, a među njima prepoznao sam Herendu koji je nosio hekler i za kojeg sam čuo da je bio blizak Službi državne bezbjednosti /SDB/, kao i momka kojeg sam znao iz viđenja, ali tada nisam znao njegovo ime. Kasnije sam saznao da je to Mišo Žmiro – izjavio je svjedok.

Prema njegovom svjedočenju, zarobljeni vojnici su ubrzo odvedeni u podrum, a on je sa platforme stepeništa vidio da su oni sjedili ili ležali na podu, te da je sa njima bio i Žmiro.

– Čini mi se da je to gledao i specijalac Zoran Čegar. Mislim da sam tada čuo glas Vikićevog sekretara Šefika Delalića Gare kako je prenio Vikićevo naređenje da se zarobljenici vode u CJB. Poveli su ih Herenda i Žmiro, a ja sam se vratio u svoju prostoriju – ispričao je svjedok.

Rekao je da je ubrzo iz neposredne blizine čuo pucnje i da je pomislio da su napadnuti jer su u toku dana imali dva upozorenja o mogućem napadu na Dom policije. Dodao je da je uzeo pušku i sišao u hol, a da su neki specijalci u holu govorili “pobiše ih u Velikom parku”.

– Bio sam šokiran, nisam znao šta da radim i otišao sam kod komandanta /Vikića/ da ga obavijestim šta se desilo. Kada sam ušao u njegovu kancelariju, po izrazu njegovog lica vidio sam da je već saznao. Od muke je bio crn u licu, izgedao je loše i potpuno šokiran. Bio je duboko potresen i ništa nije govorio. Sa njim je bio i Asim Dautbašić iz SDB-a koji je ćutao – naveo je svjedok.

On je posvjedočio da je nakon toga od drugih specijalaca čuo da je Vikić o ovom događaju obavijestio nadležne, te da je on zaključio da je to bio ministar.

Tokom istrage o ovom događaju 2012. godine, svjedok je u Tužilaštvu rekao da mu je Herenda na njegovo pitanje zašto pobiše ljude odgovorio da su “oni to zaslužili”.

Svjedok je rekao da ne zna da li je izvršen uviđaj, objasnivši da je za to nadležan CSB koji je bio osposobljen za te poslove, a da Specijalna jedinica za to nije specijalizovana.

On je potvrdio da se originalna arhiva Specijalne policije nalazi kod direktora Federalne uprave policije, a kopije kod Udruženja veterana.

U toku svjedočenja, koje je djelimično bilo zatvoreno za javnost, zaštićeni svjedok je naveo da je predratnog kriminalca Juku Prazinu viđao u blizini Doma policije, a da je jednom vidio da je dolazio kod Dragana Vikić.

–  Čuo sam da je Juka tražio da bude komandant Specijalne policije i da ga je Vikić izbacio – rekao je svjedok.

Osim Vikića, u predmetu “Veliki park” optuženi su tadašnji pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Jusuf Pušina, te Nermin Uzunović i Mladen Čovčić.

Optužnica ih tereti da su znali i bili informisani o zarobljavanju osam pripadnika JNA srpske nacionalnosti iz transportera u kvaru na području sarajevskog naselja Dobrinja.

Prema optužnici, oni su bili informisani o stavljanju zarobljenih vojnika JNA pod kontrolu i nadzor policijskih i bezbjednosnih struktura, koji su potom izvedeni u Veliki park blizu Doma policije u centru Sarajeva, gdje su ubijeni.

Tijela pripadnika JNA sklonjena su i odvezena radi uklanjanja i prikrivanja dokaza, ali su pronađeni djelimični posmrtni ostaci dvojice ubijenih, dok se za ostalima još traga.

Suđenje će biti nastavljeno 17. maja.

Srpskainfo