Proslavljeni srpski reditelj Emir Kusturica kaže da se na teritoriji Kosova u ovom trenutku događa jedna od najvećih pljački u 20. vijeku i smatra da aktuelno rukovodstvo mora da se bori za to bogatstvo i da se izbori i za podjelu bogatstva i teritorije.
– Srbija mora da se bori za dio kosovskog bogatstva i teritorije. Kosovo je jedna od najvećih pljački dvadesetog vijeka. Ne znam da li može da se riješi onako kako smo zamislili, ali plaši me da veliko popuštanje može da dovede u pitanje i narod i njegovu vlast, jer svako popuštanje vodi ka tome da Zapad umjesto onog koji obavi neki posao zamijeni nekim novim. Nadam se da naše rukovodstvo neće dozvoliti da bude iskorišćeno za jednokratnu upotrebu – rekao je Kusturica.
Upitan da li to znači da je on za podjelu Kosova, Kusturica je odgovorio da nije bitno za šta je on, već za šta su oni koji o tome odlučuju.
Kusturica je i ponovio da su Albanci najveći profiteri. Objasnio je da je to tako zato što od Napolona zapadna politika velikih sila favorizuje razjedinjenost jugoistočne Evrope, odnosno Slovena.
Nekada su to radile obavještajne službe, a danas to rade vojne strukture, kaže Kusturica i podsjeća da se jedna od, kako je rekao, najvećih američkih kasarni u Evropi nalazi na Kosovu.
To nam, kaže, govori da je ta teritorija jedna geostrateška tačka.
Podsjeća i da je korpus Kosovara bio privilegovan i za vrijeme Tita koji nije dozvoljavao povratak Srba na Kosovo, koji je vodio politiku za koju može da se kaže da je bila efikasna, ali je srpski narod tada izgubio značajan broj muškog življa, čime je smanjena i reproduktivna moć Srba.
Zapitao je kako jedna kuća može da pristane da bude opljačkana, ako, kako je rekao, već može da se brani.
Istakao je da Kosovo nije pitanje samo zvanične politike, već i pitanje koje on izražava na najboji način, a to je podizanje spomenika braći Sokolović i Svetom Makariju koji je osnovao Pećku Patrijaršiju.
Mi se Pećke Patrijaršije ne možeo odreći iz religioznih i kulturoloških razloga, a on se, kaže, vezuje za kulturološke jer u jezgru relegije uvijek postoji i kultura.
