Nakon 24 godine provedene u najvećem makedonskom zatvoru Idrizovo u Skoplju, Slavčo Blaževski (48) iz Tetova ne zna kako da na slobodi nastavi sa životom, pa moli da ga vrate nazad iza rešetaka.
Na slobodu je pušten 22. februara ove godine nakon donošenja zakona o amnestiji, ali je protekla četiri mjeseca na slobodi, kako kaže, prolazio kroz pravi pakao.
Ovaj bivši robijaš nema krov nad glavom, nema nikakvu imovinu, niti porodicu da ga zbrine. Zbog bolesti ne može da nađe ni posao. Prinuđen je da spava pod vedrim nebom, najčešće po parkovima, a jedva se i prehranjuje. Slavčo Blaževiski je prinuđen da spava pod vedrim nebom
– Pošto sam bio amnestiran morali su da me puste na slobodu. U 11 sati su me izbacili na ulicu. Nisu mi dali novac ni za put, ni za hranu. Polako, polako, poslije dan i po sam iz Skoplja stigao do Tetova. Svaki dan nakon puštanja iz zatvora mi je bio pakao. Spavam po parkovima, a do kada će tako biti – ne znam. Stalno razmišljam šta da uradim samo da me vrate nazad u zatvor. Ali ni to nije tako jednostavno. I da napravim neku belju, to će se vući po sudovima i proći će dosta vremena dok me osude i vrate u Idrizovo – povjerio se Slavčo Blaževski skopskoj televiziji Telma, piše Telegraf.rs.
Kaže da je bio počeo i da radi, ali zbog zdravstvenih problema pretpostavljeni su mu rekli da mora da napusti posao. Potom se obratio Centru za socijalni rad u Tetovu tražeći socijalnu pomoć, a odande su mu odgovorili da prvo mora da izvadi ličnu kartu da bi ostvario to pravo.
– Nekoliko puta sam bio u Centru za socijalni rad. Imao sam ličnu kartu koja se vodila na staroj adresi, gdie sam živio sa ocem. Otac je prodao kuću i sada tamo žive drugi ljudi koji primaju socijalnu pomoć, a po zakonu meni socijalna pomoć ne slijedi jer se vodim na istoj adresi. Moram da imam novu adresu življenja, a da bi imao novu adresu treba neko da me primi ili da mi da punomoćje da zaista živim kod njih, a to niko ne želi da prihvati strahujući da ne steknem stanarsko pravo – kaže Blaževski.
Sada je i bez novca i bez krova nad glavom. Kaže da su mu službe ponudile smještaj u Centru za beskućnike u Čičinom selu kod Skoplja. Ali, da bi bio smješten u toj ustanovi mora da prođe određena procedura i vremenski period.
– Prihvatio bih da spavam bilo gdje, ako treba i u podrumu, samo da imam neki krov nad glavom. Isčekujem šta će biti, a u međuvremenu su mi opet rekli da izvadim dokumente. Milostinju čekam, čekam da se neko sažali i smiluje i da mi ponudi smještaj ili neki posao, bar za mjesec – dva, dok se ne reši taj problem – suznih očiju govori Slavčo Blaževski.
Iz Centra za socijalni rad u Tetovu su televiziji Telma izjavili da se nadaju da će do sredine idućeg mjeseca Blaževski biti zbrinut u Čičinom selu. Objašnjavaju da mora da prođe vrijeme, da se izvade potrebni dokumenti da li osoba posjeduje nekakvu imovinu, a potom će se zvanično obratiti Centru za beskućnike u Čičinom selu.
A dok se to ne riješi, Blaževski će i dalje živjeti pod vedrim nebom prehranjujući se od milostinje i nadajući se da će uskoro biti zbrinut.
Ako se to ne desi, sigurno će, kako sve vrijeme razmišlja, opet počiniti neko krivično djelo samo da bi se vratio nazad na “sigurno”- iza zatvorskih rešetaka.
