Pjesmu “Propalo pokoljenje/Nada postoji” napisao je Džonatan Rid i ona je zanimljiva po tome što zvuči potpuno smisleno čak i kad se čita stih po stih od kraja ka početku. Razlika između suprotnih čitanja je u tome što svako označava različit pogled na svet i budućnost, prenosi Noizz.rs.
Prvo je pročitajte normalnim redom, od početka do kraja:
Ja sam dio propalog pokoljenja
I odbijam da vjerujem da
Mogu izmijeniti svijet.
Shvatam ja da vas to možda šokira, ali
„Sreća je u nama“ – o da!
Laž je to najobičnija.
„Novac čovjeka čini srećnim“ –
A u tridesetoj ću svom sinu reći
Nije on najvažniji u mom životu.
Moj šef nek zna da
Moj princip glasi:
Posvećenost poslu
Važnija je kudikamo nego
Porodica
Čujte:
Još od davnih vremena
Ljudi žive u porodici
Ali sada
Društvo se mijenja i neće biti kao prije.
Eksperti mi govore:
Za trideset godina slaviću desetogodišnjicu razvoda.
Ne vjerujem da
Živjeću u zemlji koju ću sam napraviti.
U budućnosti
Uništavanje prirode postaće norma.
Niko ne vjeruje da
Sačuvaćemo našu planetu.
I naravno
Moja generacija je izgubljena.
Glupo je misliti da
Nada postoji.
A sad pročitajte pjesmu od posljednjeg stiha ka prvom! Koji pogled na svijet vam je bliži?
