Moj sin je Marka volio više od sebe. Kada je čuo da mu je višegodišnji dečko preminuo, pokušao je da se ubije, davio je sam sebe kesom koju je navukao na glavu – kaže Dragica Radivojević, čiji je sin Goran Abdulov (34), u nedjelju uveče, u iznajmljenom stanu u Ševinoj ulici u Zemunu, nasmrt izbo Marka Radovića (24), studenta iz Bosne i Hercegovine.
Ne krijući suze, Dragica priznaje da je njen sin transvestit i kaže da je godinama patio što je muško.
– Goran se rodio kao sasvim normalno dijete. Međutim, od malih nogu volio je da oblači moje haljine, cipele na štiklu, da se šminka, stavlja nakit, parfemiše… Mom suprugu se to nije dopadalo i Goran je takve stvari radio krišom. Ipak, kako je odrastao, bivalo mu je sve teže da se nosi sa željom da bude žensko u tijelu muškarca. Naročito je bilo problema u pubertetu, kao i među vršnjacima, koji su ga stalno šikanirali, vrijeđali, tukli – priča ona.
Kada je prije sedam godina preminuo Dragičin suprug, a Goranov otac, on je priznao majci da želi da promijeni pol.
– Podržala sam ga u tome, jer nisam više mogla da gledam kako mi dijete pati i muči se, samo sa sobom, kao i sa okolinom. Završio je za kuvara, trudio se da nađe posao i sve bi bilo u redu, dok ne bi priznao da je gej ili dok to njegova okolina ne bi primijetila. Odmah bi dobijao otkaz i tako ukrug – kaže Dragica za “Novosti”.
Prije oko osam mjeseci Goran je počeo da prima terapiju, odnosno ženske hormone. Uskoro je trebalo da promijeni pol i postane Jovana. Kako priča Dragica, Goran je upoznao Marka znatno prije toga.
– Prije tri godine su se našli preko oglasa. Od prvog momenta Goran je bio očaran Markom. Odmah se u njega zaljubio i to je tako bilo i do kobne večeri. Istina je da je Marko dolazio kod nas, drugovali su, igrali karte, gledali filmove. Jeo je i spavao kod nas u stanu – kaže Dragica.
Onda se, prije godinu dana, situacija iznenada promijenila.
– Marko je počeo da pije. Ne znam kako i zašto se okrenuo alkoholu, ali bio je agresivan kad bi popio. Tako je, kod nas u stanu, nekoliko puta vrijeđao mog sina, pa i tukao ga. Ovaj mu je, međutim, sve opraštao, uz opravdanje da ga voli. Govorila sam mu da raskine, a Goran bi mi rekao: “Majko, ako me Marko ostavi, ubiću se!” Zato sam ja presjekla i rekla da više ne želim da on dolazi kod nas i neka se njih dvojica viđaju na drugom mjestu ako baš ne mogu jedan bez drugog.
Marko je iznajmio stan u Zemunu i Goran je odlazio tamo.
– Marko je živio sam u stanu, koji mu je plaćao moj sin. Nosio mu je Goran i hranu iz naše kuće, garderobu, davao pare…
Dragica kaže da ne zna šta se tačno dogodilo u stanu, ali da je Marko u posljednje vrijeme počeo da izbjegava njenog sina, što je ovom teško padalo.
– Ipak, Goran se dotjerao i u nedjelju otišao sav srećan kod dečka, da “popričaju” i vide se. Kad se vratio kući, bio je krvav i rekao mi je: “Mama, unakazio sam Marka”, a onda je počeo da plače. Sutradan ga je uhapsila policija.
Komšije znale
Komšije porodice Radivojević, odnosno Abdulov iz Železnika, znale su da je Goran, u stvari – Jovana.
– Nije nam to smetalo. Goran je dobar dečko, poslušan, tih, miran. Sadio je cvijeće u bašti ispred zgrade, čupao travu, održavao živu ogradu i voćke. Nikoga nije dirao niti provocirao. Prihvatili smo ga takvog kakav jeste. Za nas je, iako obučen kao djevojka, on uvijek bio Goran, a ne Jovana – kaže komšiluk.
