Mnogi Prijedorčani, ali i putnici na putnom pravcu Prijedor – Sanski Most, u potrazi za osvježenjem zaustavljaju se kod tezge pored puta u selu Rasavci sa koje ih mame zrele lubenice.
Svi koji su jednom probali ove lubenice iz bašte porodice Vidičević, uvijek se vrate i postaju stalne mušterije. Svi znaju da su te lubenice slatke, domaće i uvijek svježe, tek ubrane iz obližnje bašte, ali ne znaju da su te lubenice othranile i školovale četvoro djece.
Boško Vidičević, koji se uzgajanjem lubenica bavi već dvadeset godina, kaže da je baš tako i da su ove lubenice na put izvele njegovo troje djece, a za njima će i najmlađi član porodice, sedmogodišnji sin, koji tek polazi u školu. Ni za njega neće biti zime, ističe Vidičević jer će, kao sestre i brat, imati sve što mu bude trebalo, ali se i on već uključuje u porodični posao.
– Jedna kćerka se udala, druga je već počela da radi u obližnjoj firmi koja proizvodi obuću. Sin takođe radi, tako da je sada malo lakše kada oni zarađuju i postaju samostalni – kaže Boško. On ističe da mu djeca i dalje pomažu i rade u bašti i na njivi po završetku svog posla.
– Lubenice imamo na osam dunuma zemljišta i očekujem rod od oko 8.000 komada, odnosno više od 50 tona lubenica. Kišna je godina i to je smetalo u odmetanju. Došlo je do truleži loze, tako da je teško spasen rod, a sreća je pa se to dogodilo pred zrenjem – dodaje Boško uz tvrdnju da je kvalitet lubenice ipak dobar. Ističe da uzgraja sorte krimson, farao i samanta, te da oko lubenica ima puno posla, od pripremanja rasada u plasteniku, preko pikiranja i sadnje.
– Ovaj posao baš treba voljeti, proizvodnja je skupa i traži puno rada – dodao je Vidičević ističući da uzgaja i dinje, krompir, pasulj, paprike, paradajz i da cijela porodica radi s njim.
Ljubazna i mlada Tanja Vidičević, koja je odrasla uz lubenice, kao pravi trgovac hvali proizvod iz obližnje bašte njenih roditelja.
– Mušterijama uvijek kažem da je lubenica slatka, domaća i svježa, a ako neko želi da se uvjeri, ja je i rasiječem – kaže ova djevojka. Dodaje da na tezgi drži samo desetak lubenica, a kad ih rasproda, onda tek donosi nove iz bašte jer previše ugrijane, stare i prezrele bostane nikada ne nudi mušterijama.
– Ovdje sam provela mnoga ljeta, a pored slučajnih putnika koji stanu da kupe lubenicu, imam i svoje stalne mušterije za koje znam da dolaze iz grada da bi kod nas kupili lubenicu – priča ova dvadesetogodišnjakinja.
