Ugledni francuski list Figaro objavio je u svom članku tekst o humanitarcu Arnou Gujonu, kojeg je nedavno na prelazu Merdare privela kosovska policija, a pritom mu je uručena zabrana ulaska na Kosovo i Metohiju.
Francuska javnost je u više navrata reagovala kroz intervjue, kolumne i članke, a tekst o ovim dešavanjima napisao je zamjenik direktora Figara, poznati novinar Žan Kristof Buison.
Prenosimo dijelove teksta:
Zove se Arno Gujon. Ima 33 godine. Već dugo živi u Srbiji, ali je francuski državljanin. 2004. godine je osnovao nevladinu organizaciju Solidarnost za Kosovo, koja za cilj ima da pomogne nekoliko hiljada Srba koji žive u enklavama koje nalikuju na afričke bantustane, južno od rijeke Ibar. Poslije rata na Kosovu i jednostrano proglašene nezavisnosti, februara 2008. godine (priznate od strane brojnih država, među kojima je i Francuska, ali ne i od strane Srbije, Rusije, Španije ili Kine, na primjer) 120.000 Srba (pravoslavnih hrišćana) je ostalo u ovoj oblasti, koja predstavlja srce srpske istorije, srpskog identiteta i nacionalnog ponosa. Većina su skromni ljudi, koji uopšte nemaju rođake u Srbiji, nemaju sredstava ili želje da odu.
[…]
Odanost Arnoa Gujona prema tim nesrećnicima koji malo i podsjećaju na Francuze nastanjene u Alžiru do 1963. godine, načinila ga je nacionalnim herojem u Srbiji. Najviše institucije i vlasti, bilo građanske, bilo crkvene, uvažavaju ga, poštuju ili su ga odlikovale nekim priznanjem, a oni koji ga prepoznaju na ulici ga pozdravljaju, grle ili ljube. Svojim jako mladolikim izgledom, ovaj otac jedne porodice se često poistovećuje sa ratnicima sa Solunskog fronta, koji su u periodu između 1916-1918. godine dali svoje živote između Soluna i Beograda, za oslobođenje Srbije, od bugarske, njemačke i austrijske okupacije.
[…]
Pa eto: Arno Gujon je takođe i kriminalac. Barem u očima države Kosovo, koja ga je zaustavila i nakratko zatvorila prošle nedejlje na administrativnom prelazu Merdare, dok su ga sa druge strane čekali da, uz prisustvo vladike raško-prizrenkse Teodosija, otvori farmu za uzgoj pilića. Ispitivanje je održano bez fizičkog nasilja, ali je trajalo puna tri sata.
[…]
Rekli smo već da je Arno Gujon državljanin Francuske. Upravo zbog toga se uvijek suzdržavao da govori o regionalnoj politici. Njegova jedina briga je kako pomoći i utješiti žitelje, koji samo traže da žive i prežive na tlu svojih predaka. Kako da jednoj baki izolovanoj na farmi donese preko potrebne lijekove, kako da omogući maloj djevojčici nošenje naočara koje ona sama ne može da kupi, kako da obezbijedi nešto od čega će stotine seljaka prehranjivati svoje porodice, kako da ih utješi kada im albanski ekstremisti etnički čistog Kosova ukradu traktore ili krave.
Mladić iz Grenobla, oženjen Srpkinjom, ovdje je dolazio svakog mjeseca u proteklih sedam godina i nijedanput nije zaustavljen ili spriječen. Nijedanput mu nisu čak ni tražili da otvori prtljažnik automobila! Zašto je donijeta ovakva samovoljna odluka protiv nekoga ko nije Srbin, čija organizacija nikada nije imala ni jedan jedini prekršaj u etičkom, finansijskom ili političkom smislu?
[…]
U Srbiji je ova stvar jako odjeknula. Sva sredstva informisanja, sve novine, od najozbiljnijih pa do tabloida, od lista Danas i Novosti preko Politike, Blica, Kurira, 24 sata ili Informera, i svih televizija, od republičke televizije RTS do televizije Pink, svi su bili time pogođeni, sa više ili manje žestine. Premijerka Ana Brnabić i ministar zadužen za Kosovo Marko Đurić (koji je i sam bio uhapšen i otjeran tokom jedne od svojih posjeta) pružili su podršku Gujonu. A Francuska? Francuski ambasador u Srbiji, Frederik Mondolini, primio ga je 17. septembra, što potvrđuje da se ovo ozbiljno shvatilo.
U međuvremenu, barem 500 srpske školovane djece i 5.000 porodica kojima je bilo omogućeno da studiraju, da se hrane, oblače i rade već godinama, zahvaljujući Arnou Gujonu, moli Svetog Savu da se samovoljna odluka albanskih vlasti poništi. Zamislite kako bi bilo da jednom hirurgu zabranite da uđe u operacioni blok?
