Pravda je odavno doživjela poraz u Bosni i Hercegovini, a juče je i definitvno sahranjena. Ukop je obavljen, da ironija bude još veća, u Sudu BiH, instituciji koja je kao nijedna druga trebala da je provodi.
Scene nakon oslobađajuće presude Naseru Oriću i Sabahudinu Muhiću pred Sudom BiH oslikavale su pravo stanje u ovoj kvazidržavi.
Naime, dok su uplakane majke žrtava Orićevih zločina ulazile u autobus, a nakon izrečene oslobađajuće presude, bile su u pratnji do zuba naoružanih pripadnika specijalne policije. I ne samo to, praćene su gromoglasnim povicima Orićevih pristalica, koji su uglas veličali Alaha.
Na kraju su umjesto pravde za svoje najmilije, na koju čekaju 26 godina, srpske majke ispraćene salvama zvižuda.
Međutim, srpske majke nisu spuštale glavu nijednog sekunda, jer nadu u čovjeku ne može niko ubiti, pa ni Orić, niti njegovi saborci i pristalice, jer pravda ma koliko spora bila, na ovaj ili onaj način, uvijek pokuca na vrata.
Gospodo iz Suda BiH, i dalje ostaje otvoreno pitanje ko je i pod čijom komandom ubijao srpske civile od 1992. do 1995. u okolini Srebrenice. Vanzemaljci nisu, iako bi poslije ove oslobađajuće presude mogli da posumnjamo jedino u njih.
