Dok svako u ovoj zemlji ne bude plaćen po zasluzi i učinku nema nam spasa.
Možemo početi odakle hoćete, ali je možda najbolje od profesija u kojima je nepravda najvidljivija – hirurga i političara. Prvi se školuju 25 godina, spasavaju ljude „iz mrtvih“, osjećaju lične tragedije na svojim leđima i u najboljem slučaju mjesečno zarade 2.000 KM. I to samo ako nekoliko dana mjesečno dežuraju od jutra do sutra.
U drugu grupu možete ući i sa osnovnom školom ako vas partija odabere, ne morate cijeli mandat progovoriti ni riječ (ili možete da pravite cirkus), glasate kako vam se kaže, bježite od novinara, ali svaki mjesec dobijete od 2.600 do 3.000 KM ako ste poslanik u NS RS, ili do vrtoglavih 6.500 ako ste sretnik u PS BiH.
Slično je sa ministrima i drugim funkcionerima. Izvinjenje vrijednim i poštenim čiji rad vrijedi više i od 6.000 KM, ali takvih je malo.
Odgovornost i bezobrazluk su ključna riječi u ovom slučaju. Da li odgovornost jednog od 83 poslanika može toliko da bude veća od odgovornosti kardiohirurga? Ne može i zato je bezobrazno sebi odrediti platu koju ljekar specijalista u RS nikada neće imati. Još je bezobraznije napadati tog istog ljekara jer je napustio Srpsku i otišao tamo gdje će on biti plaćeniji od poslanika, pa i od predsjednika.
Ovo nije samo priča o platama. Kroz nju se čuje vapaj za pravednijim društvom, za vrednovanjem onih od kojih Srpska istinski zavisi, čuje se poziv da nam oni najplaćeniji omoguće da i mi ostali živimo od svog rada.
U suprotnom, vječno će biti u pravu onaj ljekar koji reče: “Kod nas su više plaćeni oni koji uništavaju ljudske živote od onih koji ih spasavaju”.
