Eksperti za ustavno i međunarodno pravo saglasni su da Ustavni sud BiH nema mandat da mijenja bilo koju ustavnu odredbu, pa tako ni naziv Republike Srpske. Promjene Ustava, kroz amandmane, jedino su moguće u Parlamentarnoj skupštini BiH.
“Profesionalni” apelant Bakir Izetbegović, očigledno, ništa nije naučio od svog prethodnika na stranačkoj liderskoj funkciji – Sulejmana Tihića.
Tihić je još u novembru 2005. godine pred Ustavnim sudom BiH pokušao da ospori ime Republike Srpske. Zahtjev je povukao i prije nego su se sudije izjasnile, a neuspio pokušaj prekriven je “zaboravom”!
Ovaj put na patološko “antisrpstvo” SDA, glasno i jasno reaguje pravnički esnaf. Profesor Ustavnog prava Nurko Pobrić inicijativu u najavi, Izetbegovića i njegove stranačke svite, o “propitivanju” imena Srpske, slikovito tumači kao nemoguću “ocjenu ustavnosti Ustava”.
Ne razumije šta su htjeli pravnički konvertiti među arhitektama, ginekolozima, difovcima… no trebalo je prije bombastičnog istupa u javnosti, bar da konsultuju brucoše pravnog fakulteta.
Јer, naziv Republika Srpska, utkan je u Ustav Bosne i Hercegovine.
– Nije moguće da Ustavni sud BiH po samom Ustavu, ocjenjuje da jedna odredba Ustava Bosne i Hercegovine nije u skladu sa drugom odredbom Ustava BiH, navodi Pobrić.
Ustavni sud BiH može odlučivati o tome jesu li ustavi entiteta i naravno zakoni i podzakonski akti usklađeni sa Ustavom BiH.
Ako bi Izetbegović svoju dvodnevnu “storiju” u praksu pretočio, Ustavni sud bi bio ovlašćen samo i jedino, takav zahtjev da odbaci, nedvosmislen je Pobrić.
Јer Ustavni sud je “čuvar Ustava” i nikako jednostran korektivni faktor!
A eventualne protivrječnosti ustavnih odredbi, ukoliko ih ima, da otkloni može jedino parlament BiH i to dvotrećinskom većinom. I u oba doma bh. parlamenta!
Istog stava je i profesor Vitomir Popović: “Ustavni sud je neko ko štiti Ustav BiH, a Ustav upravo govori o tome da BiH čine Republika Srpska i Federacija, dakle ona je ustavna kategorija i Ustav BiH aneks 4 DMS, dakle jednog međunarodnog ugovora kojeg Ustavni sud ne može ni preispitivati. Prema tome, ja ovdje ne očekujem ništa spektakularno.”
A međunarodni ugovori, pa i ovaj Dejtonski, zaštićeni su međunarodnim pravilom – “sprovoditi, a ne mijenjati”!
Ugovor su potpisom ovjerile i susjedne zemlje – Srbija i Hrvatska! Za njegov sadržaj, i u njemu Republiku Srpsku, garantovale – Ruska Federacija, Sjedinjene Države, Velika Britanija, Njemačka i Francuska.
Svako “raspakivanje” Ustava BiH, a time, po automatizmu, i Dejtonskog sporazuma, bez saglasnosti Srba i Srpske, moralo bi da dobije zeleno svjetlo potpisnica i garanata.
– U tom slučaju, u takvoj jednoj reviziji Ustava morale bi da učestvuju sve one države koje su garanti tog sporazuma uključujući i Rusku Federaciju. Kao i one države koje su svjedoci tog sporazuma a među njima i Republika Srbija, kaže Včadan Petrov, profesor uUtavnog prava Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
Iako je s pravne strane kristalno jasno da Ustvni sud BiH nema mandat da mijenja i koriguje ustavne odredbe, iskustvo nas uči da su pravna čuda na ovim prostorima moguća.
Svjesni su toga i naši sagovornici. Čak i OHR – u Sarajevu do danas, omiljeni “vrhovni tumač” Ustava! Da li samo zbog toga iz sarajevskih bijelih dvora – neuobičajeno ekspeditivan i više politički nego pravnički odgovor.
I podsjećanje – Upravni odbor Savjeta za provođenje mira kontinuirano izražava svoju posvećenost temeljnoj strukturi BiH koja se sastoji od dva entiteta. OHR: “U tom smislu najava inicijative za osporavanje naziva Republike Srpske pred Ustavnim sudom BiH, usred rasprava o formiranju vlasti, je neodgovorna i kontraproduktivna, te dodatno podriva povjerenje među konstitutivnim narodima i njihovim političkim predstavnicima.”
I dok visoki predstavnik poziva stranke da se uzdrže od bilo kakvih poteza i retorike koji vode dodatnoj polarizaciji te da se konstruktivno uključe u što brže formiranje vlasti na svim nivoima, “aveti” prošlosti, ponovo su poletjeli iznad BiH.
Zašto Bakiru Izetbegoviću, s lažnim oreolom mirotvorca, suicidno smeta “mirna Bosna”!?
