Danas se navršilo 25 godina od masakra na sarajevskoj pijaci Markale, za šta su okrivljeni pripadnici Vojske Republike Srpske, iako je utvrđeno da ne postoje dokazi da su projektili ispaljeni sa srpskih položaja. Zamjenik glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista “Večernje novosti” Milan Babović rekao je za TV “Pink” da postoje čvrsti dokazi u samom Haškom tribunalu da Srbi nisu počinili taj zločin.
On je podsjetio da je prije izvjesnog vremena zaštićeni svjedok, koji je bio tjelohranitelj Alije Izetbegovića, i za čije svjedočenje postoji transkript, rekao da je čuo razgovor između Alije Izetbegovića i Mustafe Cerića da se sprema masakr na Markalama.
“Postoji nalaz naših balističara, koji je rađen u saradnji sa kolegama iz Amerike, Francuske, Njemačke, Češke, Izraela, da je fizički bilo nemoguće da granata doleti sa položaja koje su držali Srbi”, rekao je Babović.
On je napomenuo da je taj događaj poslužio propagadnoj mašineriji da se stigma baci na cijeli srpski narod, te podsjetio da je u to vrijeme trebalo da bude potpisan Lisabonski sporazum, ali da poslije događaja na Markalama, od toga ništa nije bilo.
Tjelohranitelj ratnog lidera bosanskih muslimana Alije Izetbegovića rekao je ranije, tokom suđenja u Hagu ratnom komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske generalu Ratku Mladiću, da su napad na Markalama organizovali Izetbegović i bivši islamski vjerski poglavar Mustafa Cerić, a sproveli generali takozvane Armije BiH.
Svjedok pod pseudonimom “GRM-116” ispričao je da je od 1992. do 1994. godine bio pripadnik specijalne jedinice “Biseri”, u obezbjeđenju Predsjedništva tadašnje BiH, te da je bio prisutan kada je Alija Izetbeogović odobrio napad na Markale.
On je naveo da je ideja potekla od Cerića, koji je imao najsnažniji uticaj na Izetbegovića, a sproveli su je generali Sefer Halilović i Mustafa Hajrulahović zvani Talijan, prenosi TV “Pink”.
“Njihov glavni cilj bio je da izazovu intervenciju Zapada na strani muslimana `izazivanjem masovne patnje` u Sarajevu i Srebrenici”, naveo je svjedok i dodao da je Cerić “brzo ubijedio Izetbegovića da je to ispravno i da se žrtve moraju podnijeti”.
Svjedok je ispričao da je plan generala bio da se minobacač postavi u pravcu Špicaste stijene, kod sela Mrkovići, “jer se znalo da Srbi tamo imaju artiljeriju koja gađa često, tako da se ta granata utopi u tu paljbu”.
“Bio sam prisutan kada je Alija to odobrio”, dodao je svjedok.
Međutim, kako je rekao, na sljedećem sastanku Halilović je izvijestio da prvi pokušaj nije uspio, jer je granata pala na neki krov blizu Markala.
“Zatim je za novi pokušaj čekano da na osmatračkom položaju Unprofora bude ista posada sa kojom je postojao dogovor da ne broje naše granate. Alija im je rekao – pokušajte ponovo. Oni su otišli i uskoro smo čuli šta je bilo s Markalama”, izjavio je svjedok “GRM-116”.
U slučaju eksplozije na Markalama, riječ je o dva odvojena napada na ovu sarajevsku pijacu u kojima je život izgubilo više od stotinu civila.
Prvi napad se dogodio 5. februara 1994. godine, kada je poginulo 68, a ranjena 144 građana.
Napad je ponovljen godinu i po dana kasnije, kada je ubijeno 37, a povrijeđeno 90 civila.
Haške presude za ove zločine okrivile su Vojsku Republike Srpske, iako je nekoliko nezavisnih timova istražioca ukazivalo da ne postoje dokazi da su projektili ispaljeni sa srpskih položaja.
