Banjalučanin Milenko Pudar, koji je juče nastradao u stravičnoj saobraćajnoj nesreći kod Mostara, bio je deminer koji je većinu svog života proveo gledajući smrti direktno u oči.
– Kada se bavite jednim od najopasnijih poslova na svijetu, onda je jedini lijek biti pozitivan svakodnevno. Takav je upravo bio i Milenko, imao je lijek za sve, osim za svoju šećernu bolest – napisao je danas čovjek koji se predstavlja kao Dean Savičić iz Banjaluke, u svojevrsnom oproštaju od Milenka Pudara na svom Fejsbuk profilu.
Kako je naveo u postu koji dira u srce, ali i u srž problema, Milenkova najgora očekivanja su se ostvarila juče kada je “dobio napad usred vožnje na putu smrti između Jablanice i Mostara”.
Savičić ističe i da je deminer Pudar uvijek govorio da on u svom poslu ima pravo samo na jednu grešku i da bi, ako je napravi, volio da sa sobom u smrt ne povede nikog drugog.
– Milenko je iz Banjaluke otišao u Hercegovinu, tamo gdje je posla bilo najviše, ali i opasnosti. Tamo je proveo posljednje godine svog života i skončao onako kako je i živeo, tiho. U svojoj karijeri je očistio od mina hiljade hektara zemljišta koje je kao obradivo vraćeno mnogim porodicama. Godine svog života proveo je u šumama otkopavajući mine i moleći Boga da i taj dan prođe mirno i da tišinu dana ne prekine sablasna eksplozija, a već jednom je svjedočio pogibiji kolege na terenu. U svojoj karijeri spasao je hiljade života, a mi juče nismo uspjeli jedan jedini, njegov – naveo je u tužnom oproštajnom pismu Savičić.
Ono što ga je posebno zgrozilo jeste degradacija društva i, kako kaže, poremećen sistem vrijednosti, u kojem je posljednje trenutke života čovjeka kojeg je cijenio neko snimao, ne pokušavši da mu pomogne nakon sudara.
Na kraju se, podsjećamo, Milenko Pudar zabio u autobus, a osoba koja je snimala uz smijeh je prokomentarisala kako ovaj više nije živ već je šehid.
– Čovjek koji je snimao vjerovatno nije znao da se i Milenkova duša u tom trenutku smijala, jer je u smrt otišla sama i nije odvela nikog drugog, što bi vjerovatno bio slučaj da se umjesto autobusa našao automobil – stoji u postu.
Dodaje kako je onaj ko potisne i izgubi emocije umro i prije svoje smrti.
– Nije Milenko juče nastradao, on će kroz svoja djela nastaviti da živi, nastradali smo mi… – zaključio je Savičić.
