Blokada rada institucija BiH koja traje već mesecima ne sprečava izabrane političare da sve to vrijeme uredno primaju platu za svoj nerad.
Drugim riječima – institucije blokirane, a plate odblokirane, sasvim je dovoljan razlog našim političarima da ne rade ništa.
A i što bi radili kada im svaki mjesec uredno na račun liježe ogromna suma novca koju većina građana ove zemlje teško može da zaradi i kada bi radili tri posla dnevno.
Šta bi se desilo kada jedan ljekar danas ne bi došao na posao ili kada bi došao i rekao da ne želi da pregleda nekog pacijenta, eto onako, jer mu se ne sviđa novi šef bolnice? Da li bi taj ljekar mogao da dolazi tako svaki dan na posao, ne radi ništa, i na kraju mjeseca strpa u svoj džep platu? Ili, da li bi taj luksuz sebi smio da dozvoli neki policajac, poštar, vatrogasac, trgovac, pekar, automehaničar, profesor i drugi radnici ove zemlje? Naravno da ne, jer su svjesni da bi ih dočekao otkaz i prazan račun u banci.
Upravo u tom grmu leži zec. Svi bi mi voljeli da možemo ništa ne raditi, a da nam na račun liježe novac od kojeg možemo sasvim dobro da živimo.
Međutim, nemaju svi tu sreću da ih neko plaća za nerad, kao što građani ove zemlje plaćaju nerad domaćih političara.
Kada bi i za njih važila pravila kao za sve ostale „smrtnike“, pa da im se za svaki njihov nerad udari po džepu, situacija bi se mnogo promijenila.
Treba se sjetiti samo slučaja iz Brčkog od prije više godina kada je tadašnja supervizorka blokirala isplatu plata i naknada političarima nakon što dva mjeseca nisu mogli da se dogovore oko izbora nove Vlade. Nakon što im je ona „zavrnula česmu“, za dva dana su formirali Vladu. To samo dokazuje kako uskostranački interesi, patriotizam i sve ostalo pada u vodu kada su u pitanju lični interesi.
Kada bi političari u BiH za svoj nerad svaki put bili kažnjeni ukidanjem plata i naknada, to bi im sigurno bio sasvim dovoljan motiv da počnu brže i efikasnije rješavati probleme ove zemlje. U suprotnom, blokade institucija i nerad političara mogao bi trajati godinama.
