Hrvatski istoričar Hrvoje Klasić upozorava da se Hrvatska nije suočila sa prošlošću, jer u njoj i dalje postoje ulice s imenima ustaških funkcionera, a ustaški pozdrav “Za dom spremni” toleriše se u “nekim situacijama”.
U Hrvatskoj se, bez ikakvih pravosudnih posljedica, održavaju simpozijumi, promocije knjiga i projekcije filmova u kojima se negiraju zločini iz doba ustaške Nezavisne Države Hrvatske /NDH/.
Klasić, uz sve to, podsjeća i na kontroverze oko izgradnje spomenika “svim žrtvama Holokausta u Zagrebu”, koji ni poslije četiri godine nije podignut.
On podsjeća da nije problem u idejnom rješenju, odnosno spomeniku koji će izgledati kao zid sastavljen od kofera, čime se aludira na deportacije Јevreja u koncentracione logore.
Problem je što bi taj spomenik trebao biti posvećen “svim stradalnicima Holokausta”, za njih šest miliona širom Evrope, umjesto da se stavi naglasak na više od 30.000 jevrejskih žrtava sa područja tadašnje hrvatske države, za čiju su smrt odgovorni pripadnici hrvatskog ustaškog pokreta.
On navodi da je predsjednik Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović 2015. u Јerusalimu održala, kada je u pitanju odnos prema hrvatskoj istoriji, vjerovatno svoj najbolji govor.
Klanjajući se žrtvama Holokausta proglasila je, bez uvijanja, kolaboracionistički ustaški režim odgovornim za stradanje hrvatskih Јevreja, Srba, Roma i samih Hrvata. Ali, od tada nema vidljivog napretka, upozorava Klasić u tekstu na portalu “Net.hr”, koji prenose i drugi liberalni hrvatski portali.
On podsjeća da prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman nije bio dobrodošao u Izraelu zbog svog revizionističkog stava prema NDH i Јasenovcu.
Imidž Tuđmana u Izraelu sigurno nije popravila ni izjava s početka devedesetih godina 20. vijeka da mu “pronalaze u supruzi čas Јevrejku, čas Srpkinju” i zatim njegova konstatacija: “Na moju sreću, ni jedno ni drugo nikad nije bila, kao što mnogima takve jesu”.
Uprkos izbacivanju spornih navoda iz svoje knjige “Bespuća povijesne zbilje”, Tuđman nikada nije pozvan u Izrael, napominje Klasić.
