Plan odlazećeg Savjeta ministara BiH i u njemu srpskih ministara, da pogaze Rezoluciju Narodne skupštine Republike Srpske i “prečicom” – kroz program rada za 2019. godinu – NATO integracije istaknu kao prioritet svojim nasljednicima, izjalovio se.
Slično kao što je ranije propao pokušaj brzinskog imenovanja nedostajućih srpskih kadrova i bez njihovog znanja u Komisiju za usvajanje godišnjeg tzv. nacionalnog programa za NATO. Rekonstruisana komisija nije uspjela da održi niti jednu sjednicu, a kamoli Program da usvoji. Šta su još pokušavali, a u čemu su uspjeli srpski ministri u najneefikasnijem sazivu Savjeta u poslijeratnoj BiH!?
Bio je policajac! I tužilac! I sudija! Bez dokaza i istraga optuživao i hapsio! I sve to samo verbalno, pred kamerama, naravno! “Estradni” dio karijere ministra bezbjednosti Dragana Mektića započeo je istovremeno sa “ustoličenjem”. “Impresivnim” vokabularom, ispostavilo se jalovo, “borio” se protiv kriminala i korupcije dok su isti procvat doživljavali; nepotizam zapošljavajući rođake, između ostalog i u Službu za poslove sa strancima, ili radikalizam – dok su paradžemati nesmetano egzistirali po Federaciji. Dok je pozivao na proteste protiv vlasti oborio je još jedan rekord – po broju gostovanja na optuženičkim klupama raznih sudova u BiH, uglavnom zbog klevete! No od narušenog ugleda i neuspjelih pokušaja diskreditacije pojedinaca, mnogo su teže posljedice njegovog “rada” za cijelu bh zajednicu.
– Mi smo uglavnom spremni da organizovano dočekamo te izbjeglice ovdje u BiH – govorio je ranije Mektić.
I dok je javnost i prvenstveno zvaničnici Srpske ispostavilo se opravdano upozoravali na nadolazeću migrantsku krizu, Mektić je ignorisao upozorenja upućujući neznane pridošlice u Bihać, Veliku Kladušu, Salakovac i Mostar. Uprkos jasnom protivljenju institucija Srpske, “spremnost” je Mektić iskazao i da ih širom BiH rasporedi.
– Suočen sa problemom iz sopstvenog resora u koji se uopšte nije miješao, mogu li vas podsjetiti da ministar bezbjednosti ostavlja OBA bez bilo kakvog parlamentarnog nadzora, a onda dođe migrantska kriza na kojoj se pokaže da je on nespretan, nesposoban da rješava bilo koji ozbiljan problem – navodi Žarko Papić, politički analitičar iz Sarajeva.
Pokušavao je Mektić da na bh. granice u teritoriji Srpske dovede policajce federalnog i kantonalnih MUP-ova, da pod bh “kapu” smjesti i Civilnu zaštitu Srpske. Bio je “mirođija” bezbjednosnih kriza i “afera” prvenstveno sa komšijama, koje su do danas ostale nerazjašnjene! No umjesto tog epiloga, prvi bh. bezbjednjak otkrio je čari tvitera! Njegov kolega, takođe govorljivi “borac” protiv kriminala, korupcije, nepotizma… Igor Crnadak – otkrio je čari putovanja, zbog kojih se našao i pred istražnom parlamentarnom komisijom. Milion i po maraka za putovanja godišnji mu je prosjek. I niti jedan predloženi zakon za četiri i po godine.
– Ministarstvo spoljnih poslova nije imalo kreiranih i predloženih zakona, a Bosna i Hercegovina još uvijek nema iznimno važan zakon o spoljnim poslovima – Ivica Ćavar iz CCI.
A kada se u rijetkim situacijama i “prizemlji” znao je Crnadak da samoproglašeno i od BiH nepriznato Kosovo tretira kao suverenu državu. Njegovi saradnici nekažnjeno da “sponzorišu” kosovske manifestacije po bjelosvjetskim destinacijama, da se “usavršavaju” u Prizrenu.
– Mislim da je bilo dovoljno vremena da se taj cjelokupni aparat izgradi na jednoj zaista profesionalnijoj i uređenijoj osnovi – navela je Nedžma Džananović profesor FPN Sarajevo.
Ali nije izgrađen! Kao što ni BiH nije postala članica, primjera radi, Svjetske trgovinske organizacije! A ministar Mirko Šarović – godinama je obećavao – još korak ili samo pola! Pokušavao je zato, da na bh nivou sačini registar poljoprivrednih gazdinstava, iako je poljoprivreda u ustavnoj nadležnosti entiteta. Obećavao zaštitu domaće proizvodnje – i malo toga od obećanja ispunio. Za problem otpada na Trgovskoj gori ozbiljnije se “zainteresovao” tek kada se samokandidovao za predsjedavajućeg Savjeta ministara. Ali je zato u Parlamentu Srpske – jasno i glasno poručio.
– Neću vama polagati račune – rekao je Šarović.
Dugo ćemo vidati rane pogubne politike posljednjeg saziva Savjeta ministara, poručuje Nikola Špirić.
– Gotovo pet godina satanizacije Republike Srpske, njenih institucija i istaknutih pojedinaca rezultati su beščašća srpskih ministara u Savjetu ministara. Pet godina su bili sluge političkog Sarajeva i vodili ne probosansku već probošnjačku politiku. Ali da nije “Brankovića” ne bi bilo ni “Obilića” poruke su iz davnih vremena. Ocjenu o njihovom radu dali su birači 2018. godine kada su poraženi i oni i njihova politika – istakao je Šarović.
Iza srpskih ministara i odlazećeg Savjeta, ostaje “skrivena” revidirana Strategija za procesuranje ratnih zločina prije godinu i po usaglašena. No Sarajevo se u međuvremenu predomislilo. U Ministarstvima civilnih poslova i ljudskih prava, ostaje upravljačka struktura gotovo bez Srba. Ostaju nepronađeni atentatori na Aleksandra Vučića. I brojne druge neslavne “titule” u mandatnom debaklu saziva!
