Proslavljeni svjetski režiser Emir Kusturica istakao je da se eksplozija osjećanja sa crnogorskih planina, iz gradskih nebodera, stanova, prigradskih kuća, spustila na ulice, a Crna Gora je pretvorena u pozornicu najvećih hrišćanskih litija koje su do sada viđene.
– Desilo se ono čega su se globalisti najviše pribojavali, i to u vrijeme kada u svijetu već uveliko traje sukob civilizacija koje je istoričar Hantington predvidio još devedesetih. On je tada napisao da globalizam neće biti u stanju da univerzalne zapadne vrijednosti primjeni na cijeli svijet, da zapadna Evropa neće više postojati, biće judeohrišćanska Amerika, između ostalih, budizam, islam, naveo je da još i pravoslavni hrišćani ostaju civilizacija za sebe. Sigurno je da za jugoistočnu Evropu nije moguće primjeniti svjetske dijagnoze, ali simptomi za takvu tvrdnju su vidljivi – ocijenio je Kusturica.
On je u autorskom tekstu pod naslovom “Ima Boga” za portal “Iskra” naveo da se čudo desilo u Crnoj Gori, upitavši čega je to sve zbir.
– Da li je u donošenju Zakona o vjeroispovjesti bilo presudno slabo poznavanje korjena vlastite kulture, nedostatak intuicije, puko izvršavanje naredbe ili arogancija! Ko je mogao da povjeruje da će crkva i njeni vjernici koji su već 800 godina na svome pristati da im neko ukrade mit i da to neće izazvati gnjev?! Ili je vojna alijansa planirala “Oluju”, poput one u Hrvatskoj? Vidjećemo – rekao je Kusturica.
On je ocijenio da je neko ignorisao staru istinu da u istoriji dođe vrijeme kada narodu vjera postaje važnija od hljeba, kada se u ljudima probude magnetne oluje pripadnosti, kada strahove strpaju pod kućni prag, pa zajedno, objedinjeni vjerom to osjećanje pretvaraju u slobodu!
– Mistična masa trpi svašta, a njeno buđenje dugo traje. U slučaju Crne Gore postoji cijelo knjigovodstvo primjena globalističkog recepta na stanovništvo koje se nije opiralo zapadnim vrijednostima, ali je pravoslavlje postalo kamen spoticanja vojnoj strategiji Drang nach Osten /prodor na Istok/. Na tom putu nisu sporne primjene nama nedostajućih sastojaka zapadne discipline, poštovanja sekularne hijerarhije i čega još sve ne, ali se, kako je nedavno istakao američki general Frenklin Ben Hodžis, pravoslavlje pokazalo kao prepreka. Čemu? Civilizaciji sigurno nije, jer bez Bizanta i Јustinijana, nema ni Rimskog prava, bez Konstantinopoljskih građevina, nema ni uzora za italijanske renesansne gradove – naveo je Kusturica.
Dakle, dodao je on, nije riječ o problemu civilizacijske prirode, pa po tome ne bi trebalo da postoji problem ni sa zapadnim hrišćanstvom. Mnogo manje nego što se u prvi mah čini! Јoš manje nego što je istočno hrišćanstvo trpilo od zapadne crkve u najcrnje doba velikih sukoba.
On je rekao da u vrijeme kada je globalizacija konformizovala svijet i kada je, umjesto da njeguje kulturne različitosti kako je u početku obećano, malim narodima uspjela da nametne tek seksualne raznolikosti, lista srpskih kulturoloških gubitaka u Crnoj Gori se povećavala.
– Narod ove dramatične zemlje od davnina praktikuje da u božićne praznike i svadbe ispali više bojevih metaka nego vojske u velikim ofanzivama. Kada je na dnevni red 2006. godine došlo odvajanje Crne Gore od Srbije nije opalila nijedna puška. I neka nije. Bila je to vještina Mila Đukanovića, ali i pristanak važnih predstavnika srpske vjere. Bio je to izbor sekularnih Srba koji su se prilagodili državnosti koja je već jednom postojala. Svi su povjerovali da tako mora biti i da njihova kultura može biti sačuvana – konstatovao je Kusturica.
On je naglasio da se onda promijenilo sve – ogromne investicije, crno-bijeli novac je stizao, ljubav sa Rusima, pa neprijateljstvo prema njima, uljepšani su gradovi, putevi, mostovi i na kraju je stigao NATO, ali i zakoni koji su promjenili srpski jezik u “maternji”, latinica je zamjenila ćirilicu, istorijske knjige su ponovo napisane crnogorskim jezikom, ali i uveliko promijenjenom faktografijom.
– Sve je to prošlo uz magičnu moć kapitala i šansama koje su svi prigrabili namjeravajući da ne budu samo pekari, inženjeri, doktori, zubari nego i bogati stanovnici Crne Gore. Samo što je u to kolo sreće upala velika manjina. Gdje su ovi što im nije pošlo za rukom da uđu u priželjkivanu klasu? To je spomenuta mistična masa koja je u sekularnoj formi već šetala Crnom Gorom. Ova sada nosi ikone i njen nastanak je u korjenu osjećanja koja su je izvela na pozornicu. Neizmjerivo je područje emocija koje i dalje ne mogu da kontrolišu analitičari, kompjuteri, bankari i državni činovnici, policajci, sjecikese i marketinški stratezi i, što je najčudnije, tu prestaje da igra ulogu novac kao najveći socijalni motiv današnjice – ima Boga! – naveo je Kusturica.
– Kada je u nizu pokušaja da se ponize Srbi u Crnoj Gori, poslije svega, u Skupštini, pod bizarnim okolnostima prošao Zakon koji nagovještava nacionalizaciju pravoslavnih bogomolja i crkvene metohije, pravoslavni svijet je shvatio da ne može da opstane bez onoga u šta vjeruje da mu je najvažnije. Sve je poslije hapšenja poslanika DF izgledalo kao da su brkatog mačka satjerali u ćošak, sveštena lica kao tužni gavrani su zahtjevali razgovore. Najednom, na ulicama kao da je neko posredovao filmskim trikom, umjesto brkatog kućnog ljubimca ugledali smo društvenu zvjer koja krivuda gradovima – naglasio je Kusturica.
Revolt pravoslavnih Srba u Crnoj Gori, ocijenio je on, uticao je na Beograd sigurno u jednoj stvari.
– U matici srpske kulture, teško da će u budućnosti biti izgovorena rečenica koju je rekao predsjednik SANU Vladimir Kostić: “Јedina politička mudrost je na koji način, sa nekim elementima dostojanstva napustiti Kosovo”. Poslije litija u Crnoj Gori, izvjesno je da će se o dostojanstvu Kosova i Metohije govoriti na drugi način i da će se u bliskoj budućnosti stara nova vlast, ako pomisli da prizna Kosovo, sudariti sa još većim nezadovoljstvom građana od ovog koje traje u Crnoj Gori – ukazao je Kusturica.
