Kada se sa “druge strane telefonske žice” oglasio novinar čitanog i uticajnog sarajevskog portala Žurnal, inače potpuno oponentski nastrojenog prema institucijama Republike Srpske, i zamolio za kraći intervju, bio sam vrlo radoznao da što prije saznam o čemu se radi, navodi u tekstu za portal “Sve o Srpskoj” Predrag Ćeranić, dekan Fakulteta bezbjednosnih nauka Univerziteta u Banjaluci.
Tekst prenosimo u cijelosti:
Kroz nekoliko pitanja, koja su putem mejla stigla, pokazalo se da se radi o još jednom pokušaju “sarajevske medijske kuhinje” da se Milorad Dodik (i svi koji ga podržavaju) prikažu kao ruske figure na Balkanu i da se to predstavi kao antidejtonska, antiustavna i, naravno, antiamerička djelatnost. Pitanja su bila interesantna, a potrudio sam se da ni odgovori ne budu bez sadržaja.
Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik je 14. januara 2020. u emisiji Upitnik Radio-televizije Srbije izjavio da su formirani centri za sprečavanje takozvanog ruskog uticaja u Sarajevu, Podgorici i Tirani. Da li podržavate ili ne ovu izjavu ili pak nemate saznanja o navodima Dodika?
– Ne vidim razlog zbog kojeg bih sumnjao u navode gospodina Dodika. Dovoljno je imati u vidu šta je izjavio predsjedavajući Vojnog odbora NATO Stjuart Pič nakon sjednice održane 16. 01. ove godine u Briselu: “Savez za podršku se direktno suočava s nastojanjima ruskih hibridnih napada zbog čega smo odlučili u Crnu Goru uputiti tim za borbu protiv hibridnih prijetnji”. Ako je Pič doslovce rekao: “Prvi protivhibridni tim NATO-a za podršku raspoređen je u našu zemlju saveznicu Crnu Goru s ciljem da pomogne u jačanju sposobnosti zemlje i odvraćanju hibridnih izazova”, zašto se postojanje NATO timova koji se suprotstavljaju širenju ruskog uticaja dovodi u sumnju? Poput Crne Gore, i Albanija je članica Alijanse, pa je logično da takvi timovi postoje i u Tirani. Kada imate u vidu napore koje NATO ulaže da inkorporira Bosnu i Hercergovinu, zdrava logika nalaže da je postojanje timova koji suzbijaju ruski, a šire NATO uticaj, nešto što se podrazumijeva. Zar ste zaboravili čuvenu sintagmu koju je o “zloćudnom ruskom uticaju” lansirao zamjenik pomoćnika državnog sekretara Sjedinjenih država Hojt Јi?
Visoki zvaničnici Rusije dolazili su u posjetu baš u predizborno vrijeme ili je lider SNSD-a Milorad Dodik odlazio makar i na kratki foto-susret sa predsjednikom Rusije. Da li je i to jedan od pokazatelja za tezu o uplitanju Ruske Federacije u ovdašnje političke tokove i davanje podrške jednoj partiji?
– Uplitala se i Turska, ali to ne spominjete. Nije li turski predsjednik Erdogan direktno podržao Izetbegovića (podrška je bila uzajamna) i to “baš u predizborno vrijeme”?. Treba li spominjati primjere uticaja pojedinih ambasadora zemalja Zapada koji su direktno podržavali jedne, a indirektno osporavali druge aktere naše političke scene? Bosna i Hercegovina je zemlja koja nema puni suverenitet i te su stvari u njoj normalna pojava. Zaboravljate da se Rusija vratila na geopolitičku scenu i tu činjenicu treba uvažavati. Ne možete prema Rusiji primjenjivati parametre koji važe za Iran ili za Sjevernu Koreju. Na primjer, Rusija je vrlo blizu da na Bliskom istoku i sjeveru Afrike povrati uticaj koji je na tom području imao Sovjetski savez. Bosna i Hercegovina sa Rusijom treba da sarađuje, da jača ekonomske veze, naročito u energetskom sektoru, za dobrobit svih njenih građana. A šta se nama dešava? Inicijativa o uvozu ruskih lijekova naišla je na opstrukciju. Podjela u nadležnoj agenciji je bila na međuentitetskoj, vjerovatno i na međunacionalnoj osnovi. To je poražavajuće.
Primjetno je i da ambasador Rusije u BiH ima učestale zvanične susrete sa Miloradom Dodikom i da apsolutno brani sve njegove političke stavove. Da li to samo po sebi nešto kazuje?
– To kazuje da Rusija vodi principijelnu politiku kada je u pitanju poštovanje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Najveći borac za očuvanje Dejtona u BiH je upravo Milorad Dodik. Drugo, Dodik se otvoreno zalaže za vojnu neutralnost BiH, a Rusiji je možda najveći prioritet na Zapadnom Balkanu da zemlje koje se još nalaze izvan NATO kišobrana i dalje ostanu izvan njega.
Kako tumačite da unatoč sveprisutnom prisustvu Rusije – ne samo u političkom, nego i obrazovnom, kulturnom i drugim segmentima na području Republike Srpske – mladi ljudi za destinaciju prilikom odlaska ipak biraju zemlje Zapadne Evrope, a ne Rusiju?
– Uticaj Rusije u Republici Srpskoj, i uopšte na Zapadnom Balkanu, se predimenzionira. Imao sam priliku da slična pitanja slušam od brojnih stranih novinarskih ekipa kada su uoči prethodnih izbora sa mnom razgovarali na tu temu. Okosnica njihovog interesovanja je bilo rusko prisustvo, naročito uticaj na policiju Srpske. Objasnio sam kako stvari stoje: u Srpskoj nema ruskih vojnih formacija, policiju ne obučavaju ruski instruktori nego američki. Ruska podrška Srpskoj je strateška, ali je na operativnom nivou niska. Pa pogledajte Američku ambasadu u BiH i uporedite sa ruskom. U Skoplju je identična situacija – američka ambasada ima nekoliko spratova pod zemljom, a ruska je u jednoj kućici. U koliko se škola u Srpskoj uči ruski, a u koliko engleski i njemački jezik? Taj podatak će Vam najslikovitije ukazati na odnos između ruskog i uticaja Zapada. Јeste, tačno je da mladi, ne samo iz Srpske, nego iz regiona, u potrazi za poslom odlaze u zemlje EU. Rusija je pod sankcijama i to se odražava na rusku privredu, i to više nego su Rusi u stanju da priznaju. Međutim, veze srpskog i ruskog naroda su iskrene i duboke, postoje od pamtivjeka. Srbi vole Ruse, iskreno se raduju uspjesima Rusije na geopolitičkom polju. I ljubav Rusije Srbi osjete.
Šta je na kraju od svega ostalo? Od 758 karaktera objavljeno je svega 76, kao dio šireg teksta u kojem se veći prostor dao onima koji su govorili “ono što se traži”.
Znači 10 odsto.
Šta nam to govori? Možete pisati šta hoćete, iznositi argumente i dokaze – to ne prolazi. U percepciji s Miljacke Srbi su “bad guys”, “šuruju s Rusima”, “slikaju se s Putinom”. Elem, Rusi su glavni negativci u BiH.
A to što su iranske tajne službe odabrale metu u BiH i što se, prema izvještaju koji je usvojio američki Kongres, napad trebalo da dogodi 31. decembra – kao da nije istraživački izazov. Nije ni to što je prisustvo pripadnika iranske tajne službe u BiH intezivirano i što su učestali njihovi kontakti sa nevladinim sektorom i osobama koje su okrenute radikalnom islamu i terorizmu, čak i sa pojedincima iz vehabijske zajednice u Gornjoj Maoči (medijski potpuno zaboravljenom).
Iranski službenici i diplomate nisu bili tako aktivni otkad su u maju 2017. godine iz BiH protjerane iranske diplomate Hamzeh Dolab Ahmad i Јadidi Sohrap, koji su u iranskoj ambasadi u BiH radili za potrebe Ministarstva nacionalne bezbjednosti Irana.
