Direktor Memorijalnog centra “Potočari” Emir Suljagić odbio je da podatke o okolnostima stradanja žrtava sahranjenih u Potočarima dostavi Nezavisnoj međunarodnoj komisiji za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995. godine, piše današnji “Glas Srpske”.
Zahtjev za ustupanje informacija Suljagiću je uputio direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić.
On je u zahtjevu naveo da je od njega takve podatke tražio predsjednik Nezavisne međunarodne komisije Gideon Grajf.
Kojić je samo kratko rekao za “Glas Srpske” da još zvanično nije dobio nikakav odgovor, zbog čega ne želi ništa da komentariše, iako je vidio da je Suljagić u pojedinim medijima već najavio da neće dostaviti podatke.
Suljagić je za portal “Vijesti” rekao da nema namjeru da ustupi podatke.
– Memorijalni centar nikad neće ustupiti nikakve podatke, jer ne učestvujemo i ničim ne doprinosimo negiranju genocida ili normalizaciji negiranja genocida – rekao je Suljagić.
S druge strane, predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Veljko Lazić kaže da se od formiranja ove organizacije 1996. godine stalno susreću sa opstrukcijama bošnjačke politike prilikom traženja nestalih srpskih vojnika i civila.
– Mi zbog tih opstrukcija još tragamo za 1.654 tijela nestalih srpskih vojnika i civila. Prošle sedmice smo imali sastanak sa predsjedavajućim Savjeta ministara Zoranom Tegeltijom kojeg smo upozorili i podsjetili da je jedan od direktora Instituta za nastala lica BiH Amor Mašović najavio da će 11. jula u Potočarima sahraniti 82 neidentifikovana tijela. Prema mjestu njihove ekshumacije, mi smatramo da su to srpska tijela, što najbolje govori u kojoj mjeri se manipuliše sa srebreničkim žrtvama – kaže Lazić.
On ističe da se od prvog dana opravdano sumnja da u Potočarima ima ukopanih srpskih tijela, dok bošnjačka strana i ne krije da tamo sahranjuju stradale na područjima daleko od Srebrenice i u periodu izvan jula 1995. godine i prikazuju kao srebreničke žrtve.
– Na kraju krajeva, upravo taj Emir Suljagić je otvoreno priznao da je njegov otac stradao 1992. godine u Voljevici, kod Bratunca, a da je sahranjen u Potočarima i prikazan kao žrtva genocida – rekao je Lazić.
Šef Odbora Narodne skupštine Srpske za boračko-invalidsku zaštitu Marinko Dragišić kaže da su bošnjački zvaničnici nebrojeno puta ponovili da je “jedini način borbe protiv negiranja genocida u Srebrenici promovisanje istine”.
– Sutra će opet nas iz Republike Srpske optužiti za nekakvo negiranje, a mi tražimo podatke za potrebe Nezavisne međunarodne komisije upravo da bi se došlo do pune istine o svemu što se desilo u Srebrenici i oko Srebrenice od 1992. do 1995. godine. Posljednjim potezom samo potvrđuju da njima nije stalo do istine, već do održavanja lažnog mita o genocidu u Srebrenici – naveo je Dragišić.
