Prvi slučaj zaraze korona virusom u Srpskoj registrovan je 5. marta, od kada je nastupila i kolektivna i lavovska borba da spriječimo širenje zaraze i što prije izađemo iz ove noćne more.
Nažalost, izlazak se, zasad, samo nazire, kao slabi plamičak svijeće, ali, ipak, možemo da budemo zadovoljni trenutnom epidemiološkom situacijom.
Naime, nakon 32 dana od pojave prvog zaraženog, imamo 304 oboljela, dok je izliječeno 56 ljudi. Takođe, iz dana u dan bilježimo sve više onih koji su izašli iz nadzora, te sve manje ljudi koji se zdravstveno prate.
Ono čime, svakako, ne možemo da budemo zadovoljni, jeste broj života koje je zaraza odnijela, a riječ je o 11 ljudi, kao i činjenicom da se na respiratoru trenutno nalazi sedam osoba, koje su u kritičnom stanju.
Međutim, kad vidimo kakva je situacija u našem neposrednom okruženje, te Evropi i svijetu, ostaje nam samo da se pomolimo bogu da ne dočekamo makar i sličan scenario.
A ovdje smo gdje jesmo, zahvaljući svim mjerama koje je naš sistem uveo od početka pojave zaraze u Srpskoj.
Kako je prolazio dan za danom, tako su se nizale odluke koje su, u prvom redu, išle na smanjenje socijalnog kontakta, odnosno, okupljanja većih grupa na jednom mjestu.
Naravno, to je doprinijelo da danas nemamo ljudi koji, zbog preopterećenosti, čekaju da dođu na red za respirator. Takođe, a na veliku sreću sviju nas, zdravstveni sistem, iako se mora priznati da je preopterećen, i dalje radi punom parom, jer smo, barem dosad, izbjegli da se zaraza u većoj mjeri uvuče u naše zdravstvene ustanove i onesposobi veći dio medicinskog osoblja u trci za spasavanjem ljudskih života.
Ono na čemu još moramo poraditi jeste da u još većoj mjeri poštujemo mjeru socijalnog distanciranja.
Proći će i ovo, pa ćemo imati svo vrijeme ovog svijeta za kućna druženja, izlete, šetnje parkovima, isjeđavanje u kafanama…
