Domaće vino od organski uzgojenih kupina, proizvod je Miroslava Cmobmje (25), koji se nakon završetka studija u Banjoj Luci, vratio u rodne Usorce i krenuo sa uzgojem ove zdrave voćke. Ove godine je eksperimentisao i sa likerom, a od iduće planira da pokrene proizvodnju džema. Njegova mini plantaža prostire se na više od pola dunuma, a za sada ima zasađeno oko 140 sadnica kupine. Za početak, kaže Miroslav, sasvim dovoljno. I pored radnih obaveza u porodičnoj firmi, ima vremena i za svoju plantažu.
1 od 5
Nije velika površina, ali je moj cilj da imam vrhunske, sočne i zdrave plodove kupina. Od početka sam se bazirao na organsku proizvodnju, odnosno bez upotrebe pesticida i ostalih hemijskih supstanci. Očekujem urod od 300 kg na oko 80 grmova kupine, jer ova godina je odlična za kupinu. Imam prinos po grmu od oko 3,8 kg po stablu, pa sam prezadovoljan. Ostatak sadnica još nije krenuo u rod, jer su kasnije posađene – govori Miroslav.
Cijela priča oko kupina započela je 2016. godine, kada je kao student Poljoprivrednog fakulteta u Banjoj Luci bio na studijskoj praksi.
Moj mentor mi je dodijelio plantažu u Oštroj Luci da odradim praksu. Sasvim slučajno je to bila plantaža kupina. Tada se u meni javlja želja da pokušam nešto tako. Bio sam fasciniran kako je to sve izgledalo. Sve je bilo pedantno sređeno, a prinos kupina je bio na vrhunskom nivou. Tad sam sebi rekao da moram da pokušam i ja nešto. Na početku su ml savjetovali da se ne upuštam u to. Govorili su ml kako ostali proizvođači svake godine imaju problema prilikom plasmana – dodaje Miroslav.
Ipak. odlučio je da posluša sebe i krene sa uzgojem kupina, i uspio je. Danas već vidi dobre rezultate svoga rada.
– Svaki posao, pa i ovaj, zahtijeva dosta rada, truda i odricanja. Ja na svojoj plantaži uspijem sve da odradim u rokovima. Najveći posao je berba kupina. Tad uglavnom imam pomoć najbliže familije. Moje je da napravim plan berbe, a oni su tu uvijek da priskoče u pomoć. Ostatak poslova uglavnom odrađujem sam, a to su zimska i ljetna rezidba, prihrana biljaka, vezivanje i ostalo. Prvobitni plan kada sam podizao zasad kupine je da za početak posadim onoliko stabala koliko bih mogao sam da obrađujem uz neku minimalnu pomoć ostalih – kaže on.
Kao i svaka proizvodnja, ni ova nije mogla da prođe bez problema. Ali i to je Miroslav uspio da prebrodi.
– Već nakon prve jesenje sadnje desila se hladna zima kada se temperatura spuštala i do -23. Te godine mi je uništeno oko polovine zasada. Međutim, mene to nije obeshrabrilo, već mi je dalo dodatnu motivaciju da se borim dalje. Nisam htio da ulažem dodatna sredstva za kupovinu novog sadnog materijala, već sam se odlučio da proizvodim svoj sadni materijal. To se danas ispostavilo kao izuzetno dobar potez. U ovom radu neophodni su ljudi i njihova svijest za kupovinom domaćih proizvoda. Moramo da se trgnemo na vrijeme i počnemo više konzumirati domaće proizvode koji su proizvedeni na našim poljima. Samim tim jedemo zdravo, a i pomažemo one koji se bave tom proizvodnjom – priča on.
Zahvalan je svojoj porodici, jer, kako kaže, oni su ti koji mu daju vjetar u leđa. O uzgoju kupina savjetuje se sa svojim profesorima, ali i starijim iskusnim proizvođačima. Svaki savjet, kaže Miroslav, zlata vrijedi. Vino proizvodi već tri godine. Domaće, od organskih kupina, vrhunskog kvaliteta.
Ono je specifično po svom ukusu, ali i po učinku na ljudski organizam. Pije se kao lijek i to po jedna rakijska časa prije svakog obroka. Krenuo sam 2018. godine sa 30 litara. Prošle godine sam imao 170, a ove godine očekujem oko 250 litara. Kupci su mi, uglavnom, isti. Onaj ko je kupio prvu flašu kad sam počeo, kupuje i dan-danas. Svako od njih preporuči nekom pa se uvijek javljaju novi kupci. Problema sa plasmanom još uvijek nemam. Glavni clj mi je da imam kvalitet, a ne kvantitet – kaže on.
Njegovo vino se pije širom Republike Srpske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovenije, pa čak i u Austriji i Njemačkoj. Za ovog mladića, s pravom se može reći da je ostao svoj na svome. Nikad, kaže, nije razdvajao život na selu i u gradu.
Na obje lokacije je lijepo i svaka ima svoje prednosti. Činjenica je da je za vrijeme ove pandemije selo bilo pokretač razvoja i opstanka. Dosta opuštenije se živi, sa manje stresa. Uvijek si u stanju da prolzvedeš hranu za sopstvene i za potrebe drugih. Moja poruka je da svako bude tamo gdje se najljepše osjeća – završava svoju priču Miroslav.
