Dalibor Pavlović, šef odborničkog kluba SNSD-a u Skupštini grada, smatra „da ni svi DNS-ovi članovi neće u Prijedoru glasati za svoju stranku“. Obrazlaže to nakaradnom politikom koju ta stranka ovdje vodi i tvrdnjom „ da je DNS zapostavio građane“.
– Forsirali su samo one ljude od kojih su oni imali koristi. Obični građani i da tako kažem „obični“ članovi DNS-a u toj politici bili su zapostavljeni. Dakle, da sam kojim nesretnim slučajem član DNS, a sretan sam što nisam, ne bi ovdje sad glasao za tu partiju. Zbog politike koju je u Prijedoru vodila u proteklih 16 godina – kaže Pavlović.
Ističe da je tokom obilaska područja Prijedora vidljivo da ovom gradu mnogo šta nedostaje.
– U mnogim mjestima nedostaje voda, kanalizacija, cijela komunalna infastruktura je jako loša. Posebno u ovim takozvanim novim naseljima u kojim ljudi od dolaska ovdje, a to je preko 20 godina, nemaju osnovno, kanalizaciju, donedavno im je i voda bila problem, a da ne govorimo o neasfaltiranim putevima. Problem kanalizacije vidljiv je posebno u Tukovima. Radovi su počeli, pa stali. Zbog čega, očito je da znaju samo oni koji su ih dogovarali. Problemi tih mještana su i naši problemi, jer oni pune gradski budžet – kaže Pavlović koji često govori i to „da je Prijedor grad nedovršenih projekata“.
– Nešto se počinjalo, ali ništa nije završilo. Smatram da ako nisu postojali uslovi da se završe svi projekti, trebalo je realizovati jedan po jedan. Čini mi se da gradonačelnici i gradska uprava nisu bili uporni u traganju za eksternim izvorima finansiranja i nažalost izlaz se prečesto , umjesto u tom, tražio u kreditnim sredstvima s visokim kamatnim stopama – smatra Pavlović.
Dodaje da nije normalno da se u 21. vijeku priča o problemima koji su davno trebali biti riješeni, poput kanalizacije, putne infrastrkture, uređenih gradskih i ruralnih područja.- Nerijetko mi građani prilaze i govore da ih Grad doživljava kao građane drugog reda. Misle da su zbog tih neriješenih problema zapostavljeni i ne kriju da ih to boli. Zato valjda i žele promjene, a ne maćehinski odnos koji traje. Primjetne su i podjele, na podobne i nepodobne građane Grada Prijedora. Podobni su oni koji su DNS-u davali podršku a zauzvrat dobivali poneki metar asfalta, a tamo gdje te podrške nije bilo, nije se moglo ni računati na to da se nešto uradi – kaže Pavlović.
Ističe da je najteže i najgore ljudima obećavati. Treba, kako dodaje, vidjeti situaciju u kojoj se grad nalazi, jasno odrediti pravce razvoja i projekte koji bi se trebali realizovati.
– Treba sjesti s ljudima, razgovarati i odrediti priorite. Po potrebama i onda krenuti u realizaciju. Ljudi mi kažu da im najteže pada to što nisu imali komunikaciju s gradonačelnikom i gradskom upravom, već se sva ta komunikacija svela na razgovore s podobnim predsjednicima mjesnih odbora DNS-a ili Savjeta mjesnih zajednica koji su u većini opet bili DNS-ovi. Oni su određivali gdje će se i šta raditi. Sad, evo iz Službe za mjesne zajednice Savjetima šalju upit da im kažu šta je potrebno uraditi u tim mjesnim zajednicima. Zna se i zašto, kako bi dobili odgovor na pitanje šta im treba i slijedom tog u izbornoj kampanji opet obećali da će te probleme i riješiti. Obećanja više nema. Mislim da građani znaju da će one koji su im 16 godina nudili prazna obećanja ostaviti bez podrške – tvrdi Pavlović.
Kao čovjeku mu smeta to što vidi da ovaj grad stagnira.
– To vidim i kao političar i kao neko ko ovdje živi. Ovaj grad ne ide u dobrom pravcu, i to mišljenje dijeli solidan broj Prijedorčana. Iz Prijedora odlaze mladi ljudi, napuštaju ga, a gradska uprava žmiri na te odlaske. Uže gradsko jezgro je zapostavljeno, nemamo gradsko kupalište, šetalište pored Sane, sad nemamo ni bazen, ni običnu trim, pa čak ni biciklističku stazu u gradu, pa i ono najbanalnije, prostor u kojem bi građani mogli izvesti svoje ljubimce da ih prošetaju, a Banjaluka ima već tri ili četiri takve lokacije. Parkovi i dječija igrališta su nam neuređena, stambena gradnja je zamrla. To mi smeta, jer sve su to odlike jednog grada, ma šta ko pričao. Ovaj grad mora živnuti, moraju se privući investicije, ali se pri tom ne smiju zaboraviti domaći privrednici. Njima treba pomoći da prošire kapacitete i zaposle ljude – kaže Pavlović.
Vjeruje da se ipak može vratiti povjerenje ljudima na način da relacije između vlasti i građana budu iskrene i poštene.
– Odrastao sam u radničkoj porodici. Skromno. Otac mi je bio radnik, a majka domaćica. Naučili su me, a to se pokazalo kao odlično naslijeđe, tim porodičnim vrijednostima i tom da se svaki čovjek mora poštovati. Da ga treba saslušati i uvažiti to šta on misli. Treba cijeniti i njegovo vrijeme. Ja lično imam volju, želju i energiju da pomognem. Imam, a to ne treba zanemariti konekciju s Vladom RS, ministrima, direktorima preduzeća na republičkom nivou i neke značajne kontakte s jednim brojem privrednika u Srbiji. Da napravimo neki bolji život za naše građane. Meni lično ne treba ništa više od onog šta sad imam u životu. Zadovoljan sam, imam porodicu, zaposlen sam, imam i kredit koji vraćam. Dakle, normalno živim i ne treba mi da se preko noći obogatim. Ne želim to ni zbog svog obraza, ni zbog svog prezimena. Iskreno želim, a zbog tog se i bavim politikom, da ovom gradu donesemo neki napredak – kaže Pavlović.
Kaže da je na čekanju i 20-tak odborničkih pitanja koje su postavili u Skupštini grada, a na koje gradonačelnik nije odgovorio. Tu je i 70 amandmana koje su priložili na budžet za ovu godinu. Uvjeren je, jer su primijenjena tek dva ili tri, da se ostali neće ni provesti. Na kraju razgovora naglašava i da je Prijedor, kao grad bio bastion DNS-a.
– Sada je bastion DNS Istočno Sarajevo. Predsjednik DNS-a je u Istočnom Sarajevu i sve ono što je godinama bio mit da je DNS prijedorska partija ispostavilo se kao netačno. Sada dolaze neki drugi ljudi, preuzeli su ga i jačaju ga u Istočnom dijelu RS-a. I to je nešto što se ne može sakriti. Ni u Prijedoru čiji građani moraju prepoznati čestite i poštene ljude koji će ih voditi, a ne da to bude put unazad, onako kako je to bilo proteklih 16 godina – poručuje Pavlović.
