Šume oko Republike Srpske oduvijek su bile pune hijena. Rijetko su izlazile na vidjelo. Uglavnom su zavijale noću i mučki, držeći veze sa autošovinistima i NVO jatacima u Srpskoj, čekajući pogodan trenutak. Postale bi vidljivije uglavnom kada bi se mi žestoko posvađali ili kada bi nam spolja najavili bičevanje ili tražili da se „samoukinemo“. Sada hijene imaju kompletan ugođaj i najotvoreniji poziv do sada.
Mi se u Srpskoj toliko ogorčeno i strasno svađamo tražeći podršku i saveznike van svoje zemlje za veliku bratoubilačku ludost, a sinhronizovani udarci iz FBiH i dijela međunarodne zajednice nikada nisu bili otvoreniji i strašniji. Analitika je surova i jasna. Lideri vladajućeg bloka u Srpskoj u poslednjoj godini rijetko su kafu popili zajedno, i još se bave postizbornim sporazumom sa opštih izbora 2018-te godine dok se skupštinska većina osipa. Među opozicioni odnosi su mnogo gori, ali ih ogroman pritisak spolja, a bogami i interesi okupljaju i tjeraju na zajedničke akcije za koji je plan odavno spreman. Šarenilo, podjeljenost i usmjerenost medija i društvenih mreža djeluje zbunjujuće na građane i prosto odvraća od bilo kakve sabornosti, a potiče raspravu, ogorčenje i frustracije do granice sukoba. Oni koji bacačem plamena prilaze našoj kući obradovani su jer vide neuređeno dvorište, a unutra se babe uopšte ne češljaju već svađaju, a neke su iz ugleda i ključ od kapije doturile palikućama.
Poruke koje stižu od ljudi koji su poznati antisrpski lobisti, a predstavljaju se kao bliski još i neformiranoj novoj američkoj administraciji, su užasavajuće. Srednjovjekovne izjave visokog predstavnika i gotovo dnevni bilteni mnogih ambasada u BiH ne ostavljaju sumnju šta slijedi.
Da budem otvoren, lično osjećam pritisak odgovornosti da tražim više snage i volje i svoje saradnike i prijatelje pripremam za izazove. Tužan sam jer ne vidim dovoljno kolektivne svijesti u našem narodu ni odgovornosti političkih elita. Dominira nezadovoljstvo ili ogorčenje stvoreno indukovanim medijskim spinovima ili bezobrazlukom novoobogaćenih političara i njima bliskih tajkuna. Ne, neću da budem najpametniji već pokušavam da probudim to naše kolektivno i svjesno i nesvjesno da bi svako mogao zauzeti svoj položaj i odgovorno raditi svoj posao, kako u političkom rasporedu tako i kod svakog građanina koga politika uopšte ne zanima ili ga čak nervira. U protivnom urlik hijena će biti zaglušujući.
Eliminacija Tegeltije iz pravosuđa (kakav god da je) uz nevjerovatno odobravanje nezakonitog prisluškivanja, međunarodno licemjerje i medijsku harangu, koja je podignuta, je suštinsko zastrašivanje koje će mnoge iz vladajućeg bloka ili prestrašiti ili čak prevući na suprotnu stranu, a svakako „činiti podobnim“. Za mnogim ne žalim, jer poneki od brojanja para nikada suštinski i nisu stigli da se uključe u odbranu Republike Srpske. Fraze prezirem, a i jači smo bez kalkulanata. Spinovanje i pravljenje svjetskih afera od svakog događaja čemu vjerno svjedoči tzv. afera ikona i gotovo animalno radovanje nakon Dodikovog smještanja u bolnicu, u FBiH, ali i u Srpskoj, slikaju nam trnovite puteve opstanka.
Problemi sa fiskalnom stabilnošću u Srpskoj takođe neće nestati jer su nas dugo i planski iscrpljivali i sputavali nam razvoj i napredak. Brza komparacija zaduživanja- Crnoj Gori su odobrili 750 miliona evra obaveznica (čija je zaduženost prešla 80%), naravno uz uslov da ostane u NATO, ne povlači priznanje Kosova i još što šta nepoznatih uslova. Republici Srpskoj se ne da 400 miliona, a dvaput veća je i zaduženje joj je oko 60%. I ne samo da se ne da već se traži način da se potpuno slomimo.
Uz sve to narastanje međusobne nerazumljive i nepotrebne mržnje i ambicija kojima se vode najneobrazovaniji, najnedorasliji i najnemoralniji u Srpskoj, dodatni su kamen na leđa kojeg se moramo hitno otarasiti ili će nas taj kamen pritisnuti da pokleknemo kada bude najvažnije ostati uspravan.
Vjerujući u narod i njegovu pamet, pišem i djelujem aktivno rizikujući da me mnogi ne razumiju ili čak svrstaju u ostrašćenog radikala, karijeristu, očajnika ili slično. Ne marim već insistiram na pameti i sabornosti i na vrijeme se trudim da dižem nivo svijesti i organizacije. Naš narod ima izreku: „Ne hrani se prase uoči Božića.“
