Gubitak čula okusa i mirisa uslijed zaraze koronavirusom privlači novu pažnju naučnika koji strahuju da bi to moglo uticati na prehranu i mentalno zdravlje ljudi.
Većina zaraženih vrati čula mirisa i okusa nakon što se oporave, obično u roku od nekoliko sedmica. No, kod manjine pacijenata gubitak i dalje traje zbog čega doktori ne mogu tačno reći kada će se i hoće li se čula vratiti.
Smanjeno čulo mirisa, nazvan anosmija, pojavio se kao jedan od znakovitih simptoma Covid-19. To je prvi simptom za neke pacijente, a ponekad i jedini. Anosmija se kod ovih pacijenata javlja naglo i dramatično.
Naučnici malo znaju o tome kako virus uzrokuje trajnu anosmiju ili kako je izliječiti. Ali slučajevi se gomilaju kako se koronavirus širi svijetom, piše New York Times. Neki stručnjaci strahuju da bi pandemija mogla ostaviti ogroman broj ljudi u trajnom gubitku čula mirisa i ukusa.
Miris je usko vezan i za ukus i apetit, a anosmija često ljudima oduzima zadovoljstvo da jedu. Ali iznenadno odsustvo takođe može imati dubok uticaj na raspoloženje i kvalitet života. Studije su povezale anosmiju sa socijalnom izolacijom i anhedonijom, nesposobnošću da se osjeća zadovoljstvo, kao i neobičnim osjećajem nevezanosti.
Britanski naučnici proučavali su iskustva 9.000 pacijenata sa Covid-19 koji su se pridružili grupi za podršku na Facebooku. Mnogi članovi rekli su da nisu samo izgubili zadovoljstvo u jelu, već i u druženju. Gubitak je oslabio njihove veze s drugim ljudima, čineći ih da se osjećaju izolovanim, kao i odvojenim od stvarnosti.
“Iz perspektive javnog zdravlja, ovo je zaista važno”, rekao je dr. Sandeep Robert Datta, vanredni profesor neurobiologije na Medicinskom fakultetu Harvard.
“Ako razmišljate širom svijeta o broju ljudi s koronavirusom, čak i ako samo 10 posto ima duži gubitak čula mirisa, govorimo o milionima ljudi”, dodao je.
Najneposredniji efekti mogu biti nutritivni. Osobe s anosmijom mogu i dalje percipirati osnovne ukuse, ali miris dodaje složenost percepciji okusa putem stotina receptora mirisa koji signaliziraju mozgu.
Mnogi ljudi koji ne osjećaju miris izgubit će apetit, izlažući ih riziku od prehrambenih deficita i nenamjernog gubitka kilograma.
Mirisi takođe služe kao primarni alarmni sistem koji upozorava ljude na opasnosti u našem okruženju, poput curenja plina. Smanjeno čula mirisa u starosti jedan je od razloga zbog kojeg su starije osobe sklonije nesrećama, poput požara uzrokovanih ostavljanjem hrane na peći i slično.
Takođe i brojna sjećanja vezane su za određene mirise.
“To smatraju estetskim bonus čulom”, rekao je dr. Datta i dodao: “Ali kada se nekome uskrati miris, to mijenja način na koji doživljava okolinu i svoje mjesto u okruženju. Osjećaj dobrobiti kod ljudi opada i to zaista može biti uznemirujuće.”
Prema riječima Pamele Dalton koja proučava vezu mirisa na kogniciju i osjećaje, miris nije nešto čemu pridajemo puno pažnje dok ne nestane.
“Tada ljudi to primijete i to je prilično uznemirujuće. Ništa više nije potpuno isto”, dodala je.
