Na adresu beogradske policija pristižu nove prijave protiv Miroslava Mike Aleksića (69), reditelja i vlasnika škole glume “Stvar srca”.
Od trenutka kada je saopšteno da je on uhapšen zbog sumnje da je silovao i seksualno napastvovao svojih šest učenica, još 20 djevojaka je podnijelo prijavu policiji, tvrdeći da su i one bile njegove žrtve, piše “Srpskainfo”.
Podsjećamo, Aleksić je uhapšen zbog sumnje da je od 2008. pa do prošle godine, u prostorijama svoje škole, seksualno napastvovao tada maloljetnu glumicu Milenu Radulović i još pet svojih učenica. Zasad mu se na teret stavlja osam silovanja i sedam krivičnih djela nedozvoljene polne radnje, a među žrtvama su, po sopstvenom izjavama, takođe glumica Iva Ilinčić i Sara Zeljković. Prema nekim informacijama, tužilaštvo bi od od srijede trebalo da počne da uzima izjave od oštećenih.
Aleksiću je, nakon saslušanja u tužilaštvu, odlukom Višeg suda u Beogradu određen pritvor od 30 dana i on će najprije boraviti u karantinu, odnosno u izolaciji beogradskog Centralnog zatvora zbog situacije sa virusom korona.
Prema pisanju “Novosti” učitelj glume ima problema da angažuje advokata, pošto mu je u utorak punomoćje otkazao i Nemanja Jolović. Tako je za tri dana promijenio tri advokata, a još nekoliko poznatih kancelarija je odbilo da ga zastupa.
Nemanja Jolović je nakon određivanja pritvora Aleksiću pročitao naredbu za istragu, te saznao je da jedna od oštećenih djevojaka kćerka njegovog dobrog prijatelja.
“U sukobu sam interesa. Ne mogu da radim u punom kapacitetu i branim Aleksića kako treba. I kodeks naše komore nalaže da prijavimo takve slučajeve. Kad sam prihvatio da ga branim, nisam znao ko su oštećene, sve dok nisam pogledao spise”, rekao je Jolović srbijanskim medijima.
Aleksić je u Višem tužilaštvu na saslušanju u potpunosti negirao sve optužbe, uz komentar da mu nije jasan motiv zbog čega su ga Milena Radulović i ostale djevojke optužile za ovako teška djela. Naročito, jer su ga za navodno počinjena djela optužile poslije toliko godina.
Advokat Krsto Bobot, inače bivši sudija, za Novosti kaže da, kada je reč o krivičnim djelima silovanje, seksualno uznemiravanje i nedozvoljene polne radnje, veoma teško dokaziva ako se prijave nakon dužeg vremenskog perioda.
“Kada se tako nešto dogodi, neophodno je da žrtva odmah ode kod ljekara, koji će je pregledati i ustanoviti eventualne povrede. Nakon toga, slučaj treba prijaviti policiji, što nerijetko, uradi i nadležni ljekar, koji je pregledao žrtvu. Uzimaju se i svi potrebni dokazi, poput brisa, saslušava se žrtva, eventualno bliski srodnici, prijatelji ili drugi svjedoci, koji imaju saznanja da se krivično djelo desilo. S protokom vremena, odnosno ako žrtva ne prijavi odmah zlostavljanje i ne posjeduje ljekarsku dokumentaciju o eventualnim povredama i druge dokaze da je silovana, takva djela se kasnije teško dokazuju”, rekao je Bobot za “Novosti”.
Bobot dodaje da, ako su žrtve maloljetne osobe, postupak je isti, s tim što kod ljekara i u policiju, odlaze u prisustvu roditelja. Kasnije, u većini slučajeva, imaju i razgovor sa psihologom.
“Kada prođe dosta vremena od izvršenog zločina, a žrtva riješi da o svemu progovori i prijavi nasilnika, nadležni uvijek reaguju. Uzima se izjava oštećenih u policiji i u tužilaštvu, ali isto se postupa i sa osumnjičenim. Tada dolazimo u situaciju da žrtvina izjava, odnosno optužba, predstavlja određeni dokaz, ali isto tako da on dolazi u koliziju sa izjavom, odnosno tvrdnjom i odbranom osumnjičenog. Dakle – riječ protiv riječi”, istakao je Bobot.
Ipak, on dalje objašnjava da se, nakon toga, radi takozvano suočenje žrtve i osumnjičenog, razna veštačenja, prije svega psihološka, a onda je na nadležnima, prije svega na sudu, da odluči kome će povjerovati.