U sarajevskim političkim krugovima ovih dana vodi se debata o mogućim ustavnim promjenama u BiH, a sve se više pominje vraćanje na sto takozvanog „Aprilskog paketa“ iz 2006. u kontekstu promjene vlasti u SAD.
I dok jedni zdušno podržavaju ono što je propalo prije 15 godina, bivši bošnjački član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić spada u one koji su i dalje protiv tada predloženih ustavnih amandmana koji nisu prošli u Parlamentarnoj skupštini BiH.
– Aprilski paket osigurava jednom entitetu, jednom narodu u tom entitetu da ima punu dominaciju nad drugim entitetom, druga dva naroda i svim državnim institucijama – izjavio je Silajdžić za Fejs TV.
Radovan Kovačević, portparol SNSD i savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH, kaže da ga sarajevska debata „za“ i „protiv“ „Aprilskog paketa“ podsjetila na anegdotu kada se bračni par posvađao kako bi potrošili pare kada bi dobili loto sedmicu.
-Za razliku od lotoa, gdje neke šanse ipak postoje, Aprilski paket je bez šansi. Nepovratna prošlost – napisao je Kovačević na Tviteru.
Podsjećamo, zaboravljeni aprilski amandmani predviđali su da se u Ustav BiH ugrade tzv. podijeljene nadležnosti s institucijama BiH: poreski sistem, izborni proces, pravosuđe, poljoprivreda, nauka i tehnologija, ekologija, lokalna samouprava te „ostale nadležnosti koje se uređuju zakonom“.
– Nadležnosti koje su prenesene na državu mogu se vratiti nazad entitetima uz jednoglasan pristanak države i oba entiteta. Državne institucije odgovorne su za pregovaranje, izradu, usvajanje, te provođenje i funkcioniranje zakona potrebnih za ispunjavanje evropskih standarda kao i političkih i ekonomskih uslova vezanih za evropske integracije. Država osigurava poštivanje principa, prioriteta i zahtjeva koje postavlja EU u fazama prije i nakon pristupanja EU. Država će zakonom uspostaviti potrebna tijela, te preduzeti potrebne mjere i utvrditi potrebne procedure za ispunjavanje svih kriterija za pristupanje i članstvo u EU, što uključuje i potrebne mehanizme koordinacije i saradnje s organima vlasti na nižim nivoima – glasili su neki od amandmana.
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
Tada je bilo planirano i proširenje Parlamentarne skupštine BiH – Predstavničkog doma na 87 članova (od čega su tri mjesta garantovana onima koji ne pripadaju konstitutivnim narodima“, a Doma naroda na 21 člana – po sedam Bošnjaka, Hrvata i Srba.
Između ostalog, bilo je predviđeno da BiH ima Predsjedništvo koje čine predsjednik i dva potpredsjednika iz različitih konstitutivnih naroda. Predsjednik Predsjedništva bio bi predsjednik BiH. Predsjedništvo bi između sebe birali članovi PS BiH, tako što kandidate nominuje 20 odsto članova Doma naroda ili deset odsto članova Predstavničkog doma. Klubovi konstitutivnih naroda u Domu naroda većinom glasova svakog kluba na osnovu predloženih prijedloga birali bi po jednog kandidata što čini listu s tri imena koju potvrđuje Predstavnički dom.
Amandmani su precizirali kada se tačno u Domu naroda BiH može potegnuti zaštita vitalnog nacionalnog interesa, predsjedavajući Savjeta ministara BiH zvanično bi se nazivao premijer i drugo.
Inače, „Aprilski paket“ ustavnih promjena, koga je vodio tadašnji visoki predstavnik Kristijan Šavarc Šiling, pao je u Predstavničkom domu BiH 26. aprila 2006. zahvaljujući 16 glasova protiv: sedam iz SBiH, četiri iz HDZ 1990 te po jedan iz SDP BiH, NHI, BOSS, HDU i SRS. Nije bilo dvotrećinske većine.
