Svaki grad ne čine samo kuće, ulice, trgovi, nego prije svega, čine ga ljudi i porodice po kojima je upamćen. Prijedor, kao relativno mlad grad, imao je sreću da ga je činila i jedna porodica čije su generacije potomaka ostavile gotovo neizbrisiv trag u stalnoj težnji i borbi za život po mjeri čovjeka, očuvanje duhovnog i nacionalnog identiteta, kao i najsvetijih nacionalnih vrijednosti, običaja, jezika i kulture. Bila je to porodica Stojanović, porodica sveštenika Gavre, njegovog sina prote Sime i Siminih brojnih potomaka.
Kuća Stojanovića je istorijska priča, ali i simbol poštovanja i povjerenja među ljudima jer je na ovaj način odato priznanje uglednoj, staroj prijedorskoj porodici koja je ostavila dubok trag u istoriji i kulturi ovog kraja.
Na mjestu današnje Spomen-kuće, sveštenik Gavro Stojanović je sredinom 19. vijeka izgradio porodičnu kuću, u kojoj se rodio njegov nasljednik prota Simo Stojanović i koja je, sticajem okolnosti, nestala u velikom požaru koji je zahvatio Prijedor 1882. godine.
Kuća je ponovo izgrađena na istom mjestu, ovaj put daleko veća. i na sprat, 1893. godine i njoj su se se rodila četiri Simina sina (Mladen , Sreten, Velimir i Dragutin) i pet kćeri ( Georgina, Persida, Jelisaveta, Draginja i Milica).
Od 1929. godine u prizemlju kuće nalazila se ordinacija doktora Mladena Stojanovića sve do 1941. godine. Njegov odlazak na Kozaru, kao i odlazak njegove porodice iz Prijedora, značio je i rastanak Stojanovića od rodne kuće.
Muzej Kozare je kuću dobio na korišćenje sedamdesetih godina prošlog vijeka. Spomen-kuća porodice Stojanović je i u predratno vrijeme predstavljala kulturnu ponudu Prijedora, jer je do posljednjeg rata bila depandans muzeja gdje su se nalazile dvije stalne izložbe. U prizemlju je bila izložba posvećena poginulim borcima iz 2. svjetskog rata iz ovog kraja , dok je na spratu bila postavka u čast dr Mladenu Stojanoviću, koji je bio legenda antifašističke borbe.
Međutim, vrijeme je učinilo svoje jer je kuća zbog različitih građevinskih materijala od kojih je izgrađena, bila prilično oronula. Pokušaj sanacije pokazao je pravo stanje, pa je kuću trebalo srušiti i u zajedničkoj akciji grada i republičkog Zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH iz Sarajeva počela je izgradnja nove, identične građevine. Adaptacija je trajala nekoliko godina. Poslije uspješno izvedenih građevinskih radova, za šta je opština Prijedor izdvojila 150.000 KM sve prostorije su klimatizovane i savremeno opremljene kao muzejski prostor i uvedeno grijanje. Spomen-kuća je otvorena povodom Dana opštine Prijedor 16. maja 2007. godine.
Kuća je opet dodijeljena Muzeju Kozare Prijedor kao depandans, a time je ostvarena zamisao da se na jednom mjestu sačuva i predstavi bogata zbirka predmeta iz ove ugledne svešteničke porodice, koja je duže od jednog vijeka vrijedno sakupljala narodna zrnca mudrosti – dokumente, knjige, fotografije, umjetnička djela, što danas ima veliku vrijednost i predstavlja neizbrisiv trag u kulturi srpskog življa Potkozarja.
Spomen-kuća porodice Stojanović čini izložbeni prostor sa dvije stalne izložbe – onoj istorijskoj koja slikom i riječju govori o jednoj gradskoj, časnoj, poštenoj, naprednoj svešteničkoj porodici i njenim potomcima, prije svega doktoru Mladenu, narodnom heroju i legendi ovog kraja.
Druga izložba sa izborom iz legata jednog od potomaka te porodice, Sretena, velikog likovnog umjetnika, akademika, je kulturni objekat kojeg su Muzej i ovaj grad dugo čekali.
Kreatori izložbe, Milenko Radivojac, Predrag Marjanović i radnici Muzeja Kozare ističu da su u Spomen-kući izložili sve što su imali od zaostavštine ove porodice.
U novom izložbenom prostoru mogu se vidjeti stare porodične fotografije, dokumenta od istorijske važnosti, odlivci i originalne skulpture Sretena Stojanovića, akvareli, crteži, skice, kao dio njegovog legata. Tu su i knjige, ljekarski pribor dr Mladena Stojanovića i stari ukrasni bodež prote Sime Stojanovića, kao i srebrna tabakera Sretena Stojanovića, teniski reket dr Mladena i članska karta prvog teniskog kluba čiji je bio osnivač.
Ispred zgrade ove Spomen-kuće je čuvena skulptura Sretena Stojanovića ” Ženska glava” ili “Raspjevana usta” sa Iriškog vijenca.
– Ova kuća kao materijalno dobro treba da kaže ovoj, ali i generacijama koje dolaze, kako treba da se živi, bori za svoje ljudsko i nacionalno dostojanstvo, kako da se poruke života ostave nekome u budućnost – kaže Nataša Tošanović, kustos ove svojevrsne izložbene postavke i istorijskog spomenika.
Od kada je, prije nešto više od decenije otvorena za posjetioce, svaki drugi stanovnik Prijedora, posjetio je Spomen-kuću – muzej porodice Stojanović. Postala je nezaobilazno mjesto za brojne školske ekskurzije, pojedinačne posjete, ali i razne kulturne sadržaje.
U kući je 2017. bila otvorena izložba – “130 godina crkve Svetih apostola Petra i Pavla u Kozarcu”, koju je sagradio sveštenik Gavro Stojanović. Uvrštena je i u turističku ponudu grada i bilježi sve više posjeta, posebno iz inostranstva.
Unuk prote Sime
Zbirka Spomen-kuće porodice Stojanović se redovno dopunjuje. Dragocjene dokumente i umjetnička djela stavili su na raspolaganje potomci porodice iz Beograda, Mladen Stojanović iz Minhena, unuk prote Sime koji je dao veliki doprinos da se ostvari ideja o porodičnoj kući Stojanovića.
