MIrko Šarović izgubio je legitimitet da dalje vodi Srpsku demokratsku stranku (SDS). Nakon loših izbornih rezultata na lokalnim izborima prošle godine, gdje je SDS ostao bez blizu 80.000 glasova u poređenju sa ranijim izbornim ciklusom, Šarović se neuvjerljivo pravdao uspjehom kandidata za gradonačelnike Banjaluke i Bijeljine.
Katastrofalni rezultati u Doboju, gdje SDS, prema nepotpunim rezultatima, nije prešao izborni cezus, te je ostao bez odbornika u lokalnoj skupštini, trasirao je samo jedan put, a to je da Mirko Šarović mora ili milom, odnosno ostavkom, ili silom na stranačkom predsjedništvu, biti udaljen iz SDS-a.
Nema tu nikakavog trenda konsolidacije, kako je Šarovićev zamjenik Milan Radović tumačio činjenicu da je Cvijan Filipović uspio skupiti oko 2.000 glasova više nego u novembru. Busati se u prsa dokazivanjem izbornog legitimiteta kada ti je stranka ispod 1.000 glasova jete nepriznavanje vlastite odgovornosti.
Nije tu u pitanju samo Doboj. Mirko Šarović koristi tuđe uspjehe i pokušava da na krilima drugih kvalitetnih funkcionera stranke poleti, a njih onako usputno sputava i uništava.
Troši uspješne stranačke odbore i ljude iz Istočnog Sarajeva, Teslića, Lopara, Modriče, Broda, a on sam, Mirko Šarović, nema nikakav izborni potencijal. Ni političku težinu, ni znanje za vođenje stranke!
Šta je još Doboj pokazao? Nesposobnost da organizuje stranku u Doboju, ljude, kandidate za liste. Zove u pomoć gore nabrojane odbore i troši njihove ljude da bi dokazao nešto. Šta je to on želio postići u Doboju, ako se unapred sve znalo?
Ako je izborna krađa bila ili nije bila u Doboju ili u bilo kojoj drugoj lokalnoj zajednici, šta se dobilo trošenjem ljudi radi dokazivanja svega toga? Kakve su posljedice za stranku pred kojom se postavlja pitanje – šta sutra? Iznureni SDS, iznureni lider.
SDS ima dvije mogućnosti nakon Doboja. Hitna konsolidacija stranačkih redova sa onima koji imaju izbornu podršku kod glasača ili da ostane u statusu da ništa ne promijeni i lagano nestane sa političke scene. Treće opcije nema. Sa Šarovićem, ova druga opcija je sigurna.
Vrijeme je da se umorni Mirko Šarović politički umiri.
