“Za ovih 100 dana vlada Crne Gore uspjela je da obesmisli i devalvira neke svoje provobitno dobre odluke”
Piše: Igor Damjanović
Mnogi će reći da je vlada Zdravka Krivokapića prva demokratski izabrana vlada u istoriji Crne Gore. Ako ovu tvrdnju pojedinci mogu i da ospore, činjenica da se 30. avgusta u Crnoj Gori vlast prvi put u istoriji promijenjena na izborima je nesporna. Stoga, ne treba da čudi što su očekivanja građana od Krivokapićeve vlade velika, gotovo istorijska. Valja napomenuti da vlada Zdravka Krivokapića, kojoj se nedavno navršilo 100 dana, kasnila, taman toliko. Izbori su završeni 30. avgusta, a ona je izglasana 4. decembra. S obzirom na to koliko je međusobnih antagonizama, suprostavljenih interesa i teških riječi pratilo formiranje ove vlade, mnogi će takođe reći da uspjeh što je uopšte i formirana. Vlada Zdravka Krivokapića formalno je koncipirana kao ekspertska. Izuzev lidera frakcije URA Dritana Abazovića i ministra ekonomskog razvoja Mladena Bojanića, bivšeg poslanika i kandidata ujedinjene opozcije na poslednjim predsjedničkim izborima, ostalih 11 ministara široj javnosti bili su slabo poznati. Jedan od detalja koji mi je privukao pažnju u ministarskim biografijama je npr. supruga ministra pravde Vladimira Leposavića, kapetan američke vojske Vu Ngujen. U njenoj zvanično dostupnoj biografiji naćićete da je u Haškom tribunalu bila angažavana u pisanju optužnice protiv Radovana Karadžića. Interesatno je da li postoji još neka vlada u svijetu u kojoj je bračni drug ministra oficir oružanih snaga druge države.
Brzo zaboravljena glavna predizborna obećanja
Uprkos tome što se sam izbor može smatrati uspjehom, ovako koncipirana vlada za prvih 100 dana pokazala je ozbiljne slabosti. Već na treći dan svog rada, vlada Zdravka Krivokapića je objavila da je realizovala emisiju 750 miliona evra obveznica. Riječ je o jednom od najvećih jednokratnih zaduženja države. Kamata koju smo se obavezali da plaćamo 7 godina iznosi 2,9%, veća je od one koju plaćaju zemlje regiona, kao i od kamata po kojima se ranije zaduživao prethodna vlada Duška Markovića. Koliko je ova po nepoznatom kriterijumu određena kamatna stopa bila povoljna za kreditore, što implicira da istovremeno nikako ne može biti povoljna za državu, ilustruje činjenica da je tražnja za obveznicama bila 3 puta veća od ponude. Ono što ne znamo na osnovu čije procjene je donijeta odluka o zaduženju i kakva je u svemu bila uloga bivše vlade Duška Markovića, bez čije pune saradnje i kooperativnosti ova složena operacija nikako nije mogla biti pripremljena i realizovana praktično na treći dan nove vlade. Posebno brine što je po vlastitom priznanju premijera čitava transakcija «odrađena je tajno». I ne samo to, već javnosti ni više od 3 mjeseca nakon zaduženja nisu poznata čak ni imena međunarodnih finansijskih eskperata, koji su po tvrdnji premijera «dobrovoljno i besplatno» čitavu operaciju osmislili. Koliko je ovako odrađena emisija obveznica u saglasju sa parolom da će «građani znati gdje se troši svaki cent», koju je Zdravko Krivokapić stalno ponavljao tokom predizborne kampanje, prosudite sami. Interesantno je takođe da od momenta izbora vlade premijer Zdravko Krivokapić nijednom nije pomenuo potrebu donošenja Zakona o porijeklu imovine, drugu glavnu parolu koju je koristio tokom predizborne kampanje.
Devalvirali i dobre odluke
Za ovih 100 dana vlada Crne Gore uspjela je da obesmisli i devalvira neke svoje provobitno dobre odluke. Jedna od takvih je recimo odluka o gašenju prezadužene nacionalne aviokompanije Montenegro erlajnz, koja je državu koštala stotine miliona evra. Imajući u vidu trenutnu situaciju sa pandemijom Kovid i potpunu neizvjesnost koja vlada među svjetskim avioprevoznicima bilo je za očekivati da će nova vlada sačekati da pandemija prođe i tada uraditi ozbiljnu studiju da li Crnoj Gori uopšte treba nacionalna aviokompanija. U recimo EU četiri države su trajno likvidirale svoje nacionalne aviokompanije: Mađarska, Litvanija, Slovenija i Kipar. Od ove četiri zemlje za Crnu Goru bi mogao da bude interesantan primjer Kipra, kako prbližno istog broja stanovnika, tako i zbog sličnog udjela turizma u BDP-u. U momentu gašenja nacionalnog avioprevoznika Sajprus ervejz na kraju 2014. godine (ovaj brend kasnije je prodat ruskoj kompaniji S7 i novi prevoznik pod tim imenom nema nikakve veze sa kiparskom državom i starom kompanijom) na tamošnjima aerodromima prevezeno je manje od 8 miliona putnika. Nakon pune liberalizacije i potpunog otvranja tržišta loukost kompanijama, broj putnika na tamošnjim aerodromima počinje konstatno da raste i 2019. godine pred pandemiju korona virusa prebacuje cifru od 11 miliona.
Umesto da detaljno izuči kiparsko iskustvo i sačeka sa raspletom situacije sa pandemijom korona virusa, ministar finansija Milojko Spajić neočekivano se 30 decembra sastaje sa njemačkim ambasadorom Robertom Veberom. Sa sastanka je dato zajedničko saopštenje «da Crnoj Gori hitno potrebna nova nacionalna aviokompanija» i Spajić već sledećeg dana, 31. decembra dok se planeta spremala za doček Nove godine izdaje saopštenje da je uplatio 4 miliona evra u Erste banci za osnivački ulog nove aviokompanije, koja će poletjeti nezano kada. Početkom februra je obrazovan bord direktora buduće kompanije i na platni spisak države stavljeno je šest direktora, a sredinom mjeseca objavljeno je da Vlada Crne Gore za 21 milion dolara otplaćuje u cjelini lizing za 2 aviona bivšeg Montenegro erlajnza. Ambasador Veber ovom prilikom grubo se umiješao u unutrašnja pitanja Crne Gore, primoravši ministra Spajića da bez ikakve studije i prije kraja pandemije uplati 21 milion dolara plus 4 miliona evra i otvori 6 visokoplaćenih radnih mjesta u svrhu osnivanja novog državnog avioprevoznika, praktično je demonstrirao trenutnu moć svoje zemlje u Crnoj Gori. Ovo je dodatno podgrijao spekulacije, da se ambasador Veber ovdje nije upetljao tek tako, već da je ovo imalo za cilj da pripremi situaciju za njemačke investitore, da u paketu preuzmu crnogorske aerodrome i nacionalnog avioprevoznika, kada ga vlada novcem poreskih obveznika postavi na noge.
Neodgovornost prilikom nabavke vakcina
Crna Gora je jedna od poslednjih zemalja u Evropi koja je počela sa vakcinacijom protiv korona virusa. To je, uz nasleđene probleme u sustemu zdravstvene zaštite imalo za posledicu da epidemija poprimi apokaliptične razmjere. Po broju umrlih na 100.000 stanovnika Crna Gora je trenutno na 6. mjestu u svijetu. Sve do kraja januara ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović ubjeđivala je javnost da će vakcinacija početi vakcinom Fajzer. Tek nakon dva mjeseca, kada je đavo odnio šalu, kada je postalo jasno da od željene vakcine Fajzer i one Astra Zeneka poručene u Kovaks programu nema ništa, vlada počinje da razmišlja o nabavci ruske i kineske vakcine.
Prva u pomoć priskače Srbija koja donira 2 puta po 2000 doza vakcine Sputnjik V, a kasnije stižu i pošiljke iz Rusije i NR Kine. To što za dva mjeseca nije urađeno ništa na alternativnom obezbjeđivanju vakcina iz Rusije i Kine predstavlja veoma ozbiljan propust vlade i nadležnog ministarstva zdravlja.
Skandalozno odlaganje popisa
Zabrinjava i nesposobnost vlade da blagovremeno sprovede Popis stanovništva. Po zakonu, popis je trebao da se održi početkom aprila mjeseca. Bez Popisa stanovništva nemoguće je ažurirati Birački spisak, u kome se van svake sumnje nalaze desetine hiljada fantoma i protivzakonito upisanih glasača bivšeg režima. Krivokapićev ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović u januraru je javno obećao da će birački spisak za predstojeće izbore u Nikšiću biti očišćen. Međutim, u praksi se pokazalo da je 14. marta u Nikšiću pravo glasa imalo čak 400 birača više, nego u avgustu prošle godine. Valjano sproveden popis, kao osnova ažuriranja Biračkog preduslov je vjerodostojnog biračkog spiska i prvih poštenih izbora.
Volja EU važnija od vladavine prava
Nedopustivo je da do dana današnjeg nijesu razriješeni dužnosti glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić i vrhovni tužilac Ivica Stanković. Kakvo stanje vlada u pravosudnom sistemu Crne Gore pokazalo ekspresno puštanje na slobodu više privedenih i osumnjičenih funkcionera za milionske pronevjere i korupciju. Pojedinci su to, kao bivši direktor Uprave za nekretnine Dragan Kovačević, iskoristili da pobjegnu iz države. Pošto je za smenu tužilaca potrebna dvotrećinska većina u parlamentu, plan vlade i parlamentarne većine bilo je usvajanje novih zakona, koji bi formalno ukinuli postojeće Specijalno državno tužilaštvo i obrazovalo novi ogran, čime bi mandat tužiocu Katniću prestao.
Međutim, pod pritiskom EU premijer Krivokapić i dio parlamentarne većine se povlači i odustaje od usvajanja planiranih zakona. Jedan od razloga zašto je EU diretno zaštitila tužioca Katnića mogao bi da bude tzv. proces za Državni udar, u kome su najstrožije osuđeni i građani Ruske Federacije, pod optužbom da su planirali krvoproliće i organizovali nasilnu smjenu vlasti na izborni dan 2016. Koliko je ovo bila skandalozna optužnica i presuda pokazala je nedavna odluka Apelacionog suda, koja je prvostepenu presudu ukinula. Dakle, zanimljivo je da li u konkretnom slučaju EU štiti Milivoja Katnića, kao protivuslugu za osudu građana Ruske Federacije i lidera Demokratskog fronta, što je iskorišćeno za klevetu Rusije na međunarodnom planu. Ono što građani takođe zamjeraju vladi Zdravka Krivokapića je nespremnost i nesposobnost da promijeni menadžment i uređivačku politiku državne radio-televizije. Sa ovog medija vodi se i dalje žestoka propaganda u korist Mila Đukanovića i širi svakodnevna profašistička mržnja i klevete na račun prije svega Srbije, posebno njenog predsjednika Aleksandra Vučića, a povremeno i Rusije. Prije nekoliko dana na RTCG, u udarnom terminu, prikazan je dokumentarni film «Zavjera» o procesu za tzv. Državni udar u kome se sat i po vremena brutalno klevetala Rusija.
Nastavak politika sankcije prema Rusiji
Za 100 dana vlada nije uradila suštinski ništa da popravi bilateralne odnose sa Rusijom i Srbijom. Antiruska i anisrpska retorika iz vlade su istina prestale, ali ne samo da su postojeće sankcije Rusiji produžene, već su uvedene i nove. Aktuelni ministar inostranih poslova Đorđe Radulović u svom televizijskom intervjuu izjavio da je Milo Đukanović postupio ispravno kada je uveo sankcije Rusiji, a da je jedini nedostatak bilo to što ih građanima Crne Gore nije valjano objasnio u medijima. Takođe, ništa nije urađeno ni u rešavanju spora sa protjeranim ambasadorom Srbije Vladimirom Božovićem.
Izmjena spornih članova Zakona o slobodi vjeroispovjesti, koji je prošle godine pokrenuo veličanstvene svenarodne litije, promjene u ANB i početak promjena u policiji pozitivni su rezulati vlade. Treba takođe pohvaliti i aktivnost ministara Mladena Bojanića, Aleksandra Stijovića i Vesne Bratić koji su zaista svojski potrudili da javnost upoznaju sa kriminalnim i koruptivnim radnjama njihovih prethodnika iz DPS-a. Nažalost, ove aktivnosti ostale su za sada bez rezultata, zbog zarobljenog korumpiranog sudstva i tužilaštva, koje direktno štiti briselska EU birokratija. Izbjegavajući da aktivno krene u oslobađanje inistitucija sistema, te popravi odnose sa Rusijom i Srbijom, vlada je pokazala da ne mari mnogo za narodnu volju. Bez obzira što je svaka vlada bez DPS-a sama po sebi uspjeh, da bi Krivokapićev kabinet zaslužio prelaznu ocjenu u narednih 100 dana moraće da bude aktivniji u promjenama, transparentniji u radu i tolerantniji prema narodnoj volji.
