16. aprila 1992. godine, Aleksandar Đorđević pogodio je nemoguću trojku (ne i posljednju koju smo vidjeli od njega), za pobjedu Partizana nad Huventudom 71:70 i titulu osvajača košarkaškog Kupa šampiona.
Huventud je posljednji napad na utakmici završio košem za 70:68, djelovalo je da su na korak od šampionskog slavlja, ali ostalo je 9 sekundi…
Pretrčao je Sale Đorđević čitav teren, našao poziciju za tri poena i odlučio da bude “pukovnik ili pokojnik” i ispostavilo se da je ovo prvo. Podigao se i pogodio za šampionsku titulu i veliko slavlje svih navijača Partizana koji će tu sezonu zauvijek pamtiti!
Imali su najmlađi tim, sa prosjekom od 22 godine, a predvodio ih je Željko Obradović koji je samo godinu dana ranije završio igračku karijeru.
Ispostaviće se, Obradović je u narednih 29 godina postati najtrofejniji evropski trener svih vremena, dok će iz tima koji je crno-bijele odveo na krov Evrope “izaći” mnogo sjajnih košarkaša, a prije svega ljudi koji su proslavili klub.
Pamti se i da je Partizan zbog rata na ovim prostorima samo jednu utakmicu odigrao u Beogradu, pa je drugi dom postala Fuenlabrada koja ih je zavoljela.
