Nedavno je Bakir Izetbegović nazvao Srbe genocidašima, te na taj način najprimitivnije, ali i najoholije, pokušao stigmatizovati cijeli jedan narod. I to ne bilo koji narod, nego Srbe, sa kojima njegov narod živi u državnoj zajednici, gdje smo komšije, prijatelji, rodbina. Ako znamo da je mnogo “miješanih brakova” onda smo često i braća i sestre, i to je činjenica, htjeli mi to priznati ili ne.
Piše: Milan Petković
Ali sve se vraća. Tako je američki predsjednik Džo Bajden zločin Turaka nad Jermenima zvanično nazvao genocidom. Da li to znači da su svi Turci “genocidaši”? Ako znamo koliko je Bakir vezan za Turke i Tursku, da li je on direktan potomak “genocidaša”? Ili možda nije potomak Turaka, nego su njegovi djedovi postali samo sljedbenici turskih običaja i islamske vjere? Da li je Bakir genocidaš, pitam se!?
Nekako istovremeno, predsjednik Hrvatske Zoran Milanović izjavi da je u Jasenovcu od strane Nezavisne države Hrvatske i ustaša izvršen genocid. Genocid su izvršile ustaše, ustaše su Hrvati, a Milanović je Hrvat. To je on izjavio i konstatovao da ga se ta stvar lično tiče. Genocid je vršen nad Srbima, Jevrejima i Romima.
Narod nad kojim je vršen 500 godina dug teror i najgnusniji zločin li od strane Turaka Osmanlija, narod koji je preživio genocid od strane ustaša u Jasenovcu i gdje je ubijan na najsvirepiji način, može samo biti žrtva. To je herojski i stradalnički narod koji je dao hiljade, odnosno stotine hiljada svojih sinova koji su ginuli u Prvom i Drugom svjetskom ratu i koji je uvijek bio na strani pravednika i pobjednika. E taj stradalnički srpski narod sada neko želi označiti dželatom. Jer u sadašnjoj surogat državi, zajednici entiteta i naroda, sva tri naroda moraju biti konstitutivna. Makar i u zločinu. U platama, primanjima, pravima, obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti ne moramo i nismo konstitutivni. Ni u zajednici, a ni u Evropi. Jer to nije bitno. Najbitnije je sada da znamo ko je genocidaš, a ko ne.
Kada je utvrđeno da je Bakir Izetbegović genocidaš, da li je vrijeme da on ode sa političke scene ili će nas još 20-30 godina svojim bolesnim izjavama držati kao taoce demokratije. Iskreno se nadam da je Bakirovo vrijeme prošlo i da će on ubrzo u penziju. Međutim, proteklo vrijeme pokazalo je da kada su u pitanju političari toga kova, ne treba se uzdatiti u demokratiju i izbore.
