Pištolj, palica, lisice i policijska oprema. Bez toga Sanja Tomić ne može da zamisli svoj radni dan. A dana i zadataka je bilo svakakvih. Prepričala nam je jedan, koji nikada neće zaboraviti.
– To je bila jedna rutinska kontrola prilikom regulisanja saobraćaja. Međutim prilikom provjera lica koja su se takođe nalazila u vozilu dobili smo obavještenje od dežurne službe da su za jednim licem raspisane 3 centralne potjernice. Tada se lice dalo u bijeg, zatim smo stigli lice, savladali otpor koje je pružalo i lišili lice slobode – ispričala je Sanja Tomić.
Dvadeset-četvorogodišnja Sanja Tomić jedina je žena policajac u interventnoj jedinici u Bijeljini. Za hrabru koleginicu u uniformi kolege imaju samo riječi hvale.
– Sa Sanjom sam radio određeni period i sa njom je bilo lako ući u svaki oblik intervencije. Nema bojazni da sa Sanjom se neće završiti neka intervencija, bez obzira što je žensko. Možda i neki najveći kompliment koji bih dao za Sanju jeste taj da je fizički spremnija od većine muškaraca – kazao je Goran Miletić, šef smjene u Policijskoj stanici 2 u Bijeljini.
Iako je jedina žena u jedinici, ne maše je opasnije intervencije. Ništa od toga joj, kaže, ne može umanjiti ljubav prema poslu.
– Postoje te predrasude kao i svugdje i u svim poslovima. Jednostavno ta podjela na muške i ženske tkz. poslove. Mada, smatram jendostavno da ljubav prema ovom poslu ne može jednostavno odrediti da postoji ta predrasuda. Bez obzira da li je ovo muški posao ili ženski kako neko kaže – rekla je Sanja Tomić.
O svom pozivu je sanjala još kao mala. San joj se ostvario, a preostaje joj, kaže, da iz dana u dan, radi na sebi.
