Odluku odlazećeg Visokog predstavnika u BiH Valentina Incka da nametne dopunu zakona kojom se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida, stručnjak za bezbjednost Dževad Galijašević vidi kao poziv na ratne sukobe.
Galijašević je za Tanjug rekao da, prema takozvanim bonskim zaključcima, Incko nema nikakva ovlašćenja da donosi zakone, ali da se, nažalost, kod nas ustalila praksa da se visoki predstavnik ponaša i kao zakonodavac i kao ustavotvorac.
– Ovo pitanje je moralo biti razrešeno na nivou naroda u BiH obzirom na to da postoji dovoljno razloga da povedu debatu o pitanjima rata i nekim spornim događajima o kojima sada na svim stranama postoji dovoljno informacija za ozbiljniju debatu i konačno raščišćavanje tih pitanja – rekao je Galijašević.
Naveo je da Incko donosi zakon u trenutku kada je njegova ostavka davno usvojena i kada je već određen novi visoki predstavnik.
Galijašević je ocijenio da je čudno da je Incko ovu odluku donio na isti dan kada je Austrougarska monarhija uputila ultimatum Srbiji 1914. godine, koji će ustvari biti uvod u Veliki rat.
Dodao je da su Incko i politika koja stoji iza njega uspjeli da jedan evidentno međuetnički sukob Bošnjaka i Hrvata oko pitanja izbornog zakonodavstva prebace na polje sukoba Srba sa međunarodnom zajednicom, zapravo sa cijelim Zapadom.
Kako je rekao, ovo što radi Incko vraća nas u ružne istorijske događaje i pokazuje da prethodni ratovi nisu završeni.
– Incko ustvari nastavlja Prvi svjetski rat i ideju aneksije BiH koja nema utemeljenja ni u Dejtonskom sporazumu ni u takozvanim bonskim zaključcima iz 1997. godine, na koje se Incko poziva – smatra Galijašević.
Naveo je da se u tački na koju se Incko poziva kaže: ”Mi pozdravljamo odluku visokog predstavnika Karlosa Vestendorfa (bivši visoki predstavnik u BiH) da donosi obavezujuće odluke i mjere” i dodao:
– Znaju li u Austriji, zna li Incko, znaju li na zapadu koji ga podržava u ovome šta su odluke, šta mjere, a šta zakoni. U toj odluci jasno je rečeno ”pozdravljamo namjeru da se uloga visokog predstavnika u interpretaciji Dejtonskog sporazuma podrži mjerama i pojedinim odlukama”. Ovdje nije reč o intepretaciji već o mijenjanju, o novim zakonima”.
