Na oltaru satanističko-mafijaškog klana Veljka Belivuka đilasovski hejteri ovih su dana zaklali svaku normalnost u onome što se zove opoziciona politika u Srbiji

Bezrezervno prenošenje brutalnih i sasvim očiglednih laži čovekolikih zveri – onih koji su svojeručno klali ljude ponosno pozirajući pred kamerama – na najočigledniji mogući način dokazuje koliko tamo, sa druge strane aktuelne državne politike, nema ničega. Ničega osim mržnje. Bolesne mržnje i čistog, nepatvorenog zla.

Jer, kako se drugačije osim teškom bolešću, kako se osim najgorim i najcrnjim zlom može objasniti činjenica da danas postoji akademik Srpske akademije nauka i umetnosti koji javno govori da više veruje koljačima nego državi i da mu je monstrum Belivuk pouzdaniji izvor istine negoli predsednik?! Alo, bre, pa kako je uopšte moguće da je taj i takav akademik!?!

I nije tu više bitno ni kako se dotični zove, ali on bi kao akademik morao biti vrhovni, društveni autoritet ovoga naroda. A on je zapravo samo teško oboleli moralni-politički patuljak potpuno obnevideo i zapenušao od bolesne mržnje!

No, ni po jada da je samo on, da je samo taj jedan, poludeo čovek, šta ćete, dešava se. Problem je što se mi danas suočavamo sa čitavim sistemom, sa kompletnom infrastrukturom političkog ludila upregnutog u projekat oslepljivanja Srbije koju valja što pre obogaljiti i onda je ćoravu, gluvu i ludu ubediti kako će najbolje biti da je ponovi uzjašu Đilas i njegove Kurte i Murte sa sve Belivukovim koljačima!

Užasno je sve to. Strašno je to kada takozvani nezavisni i još takozvaniji slobodni mediji rade ono što se u civilizovanom svetu nikada i nigde ne radi – kada, dakle, iskaz optuženih, monstruoznih zločinaca kakve ne Srbija, nego Evropa nikada nije videla koriste kao relevantne izjave kredibilnih izvora. Oni im, jelte, pridaju puno poverenje, daju im sav medijski prostor i od njih prave žrtve da bi onda na osnovu somnabulnih tvrdnji koljača tražili ostavku predsednika i pozivali na pad Vlade!?! I šta to sve onda zapravo jeste ako nije definitivna potvrda teze da mi danas i ovde imamo posla sa opasnim ludacima spremnim bukvalno na sve.

Kakvi su, zaboga, to ljudi koji sa takvom lakoćom otvoreno staju na stranu bestijalnih zveri, onih koji su ljude sekli na komade, pa ih onda još i mleli u mašini za meso? Postoji li za njih, za te takozvane političare i za te takozvane novinare ikakva granica, bilo kakav moralni zakon? Ili je baš sve dozvoljeno?

Sada je, dakle, sasvim jasno da klan “Belivuk” zaista jeste radikalno, ‘vojno’ krilo ekstremne, đilasovske opozicije. Oni su svi – od vrhovnog tajkuna, preko službenica iz ‘poršea’ do akademika i svih ostalih – planirali da koljače iz Ritopeka iskoriste kao izvođače najprljavijih radova. Njihov jedini politički plan i program jeste bio da Velja i ekipa ubiju predsednika ne bi li onda oni, u stanju sistemskog haosa, oteli vlast i državnu kasu.

Takav plan, takvo zločinačko udruženje jeste u stvari jedino moguće i jedino logično objašnjenje. Samo tako je moguće objasniti ono što danas i ovde rade takozvani opozicioni političari i njihovi mediji.

Ko tvrdi drugačije, taj je ili od mržnje teško oboleo, kao onaj akademik sa početka ili je plaćen da se pravi lud. Trećeg nema.

Izvor: Informer.rs