Vulinove dvije riječi od kojih STREPI REGION: “Srpski svijet” između mita i stvarnosti

Odavno jedna sintagma nije izazvala toliko bure u regionu kao što je „Srpski svijet“, a po svemu sudeći, razlog leži u (ne)namjerno pogrešnoj interpretaciji te stare nacionalne ideje.

Kada bi ministar unutrašnjih poslova Srbije, Aleksandar Vulin, izgovorio te dvije reči, iz Zagreba bi odmah dobio odgovor da su „osvajačke politike davno poražene“, dok iz Sarajeva traže da se Aleksandar Vučić ogradi od Vulinovih riječi „ili će u suprotnom potvrditi da je njegova zvanična politika rušenje Dejtona i pripajanje dijelova BiH Srbiji“.

Šta je u stvari “Srpski svijet”, da li se pogrešno tumači i zbog čega izaziva toliko negativnih reakcija u nesrpskoj javnosti?

Aleksandar Vulin nije bio dostupan za izjavu za Srpskainfo. Međutim, kao srpski političar koji najviše u javnosti eksploatiše pojam „Srpskog svijeta” nekoliko puta je pokušavao da objasni šta se pod tim misli. Ni u jednoj od izjava nije spomenuto osvajanje, otimanje teritorije drugih država, nego se naglašava da se radi o „politički jedinstvenom narodu“ i jedinstvenom kulturnom, jezičkom prostoru.

– Srbi, ne prijeteći nikome, stvaraju zajednicu, jedinstven politički narod koji je u stanju da se nosi sa svakakvim zlom i nepravdom. Jer to je srpski svijet, jedinstven politički narod koji o najbitnijim nacionalnim pitanjima misli isto bez obzira gdje traje, bez obzira gdje živi. Kada mislimo jedni na druge i jedni o drugima, kada nas svaka rana boli, kada nas svaki uspjeh raduje – rekao je Vulin u avgustu na Kočićevom zboru na Manjači pored Banjaluke.

Duhovno i kulturno jedinstvo

Odgovarajući ministru spoljnih poslova Hrvatske, Gordanu Grliću Radmanu, Vulin je saopštio da „Srpski svijet“ nije poziv na sukobe, već je odgovor na političko i fizičko nasilje nad Srbima, na ćutanje o zločinima u “Oluji”, na podsmijevanje poklanim podrinjskim Srbima. Kaže da je to politički mirni i nikakav drugačiji odgovor na pokušaj otimanja Kosova i Metohije, na rušenje Republike Srpske, na vraćanje ustaštva u zvaničnu politiku Hrvatske, na pokušaje da se Srbima oduzme crkva, da se Srbi van Srbije proglase agresorima i okupatorima, a tragovi njihovog postojanja zatiru“.

Ipak, Vulinove riječi i dalje su prilično maglovite.

Draga Mastilović, istoričar i dekan Filozofskog fakulteta u Istočnom Sarajevu, pojašnjava da je „Srpski svijet“ sintagma koja označava duhovno i kulturno jedinstvo srpskog naroda, tj. razvijanje osjećaja pripadnosti istoj naciji, veri, kulturi u cilju očuvanja istorije, tradicije, jezika, te duhovnih i kulturnih tekovina srpskog naroda bez obzira gdje on živio.

– U tom smislu to je danas neophodno srpskom narodu, koji je vijekovima izložen dezintegrativnim procesima, koji su im nametani od strane moćnih, a sve u cilju da se „Srbi svedu na prostor i mjeru koja drugima odgovara“, kako je to nekada govorio veliki srpski istoričar Radovan Samardžić. Danas često govorimo o potrebi izgrađivanja kolektivne kulture pamćenja, posebno na genocid koji je nad srpskim narodom izvršen tokom Drugog svjetskog rata, a dva najveća problema u izgrađivanju te kulture pamćenja jesu neznanje i međusobno nepoznavanje. „Srpski svijet“ bi upravo trebao da posluži u prevazilaženju ove vrste problema, što je neophodan preduslov u izgrađivanju i njegovanju kolektivne kulture pamćenja – kaže Mastilović za Srpskainfo.

Poistovjećivanje s “Velikom Srbijom”

Kada se govori o poistovjećivanju pojma „Srpski svijet“ sa pojmom „Velika Srbija“, naš sagovornik kaže da prvo moramo znati da je floskulu „Velika Srbija“ izmislila i lansirala austrougarska okupaciona uprava u BiH s ciljem sprečavanja integrativnih procesa srpskog naroda na Balkanu, što se kosilo sa njihovim kolonijalnim planovima o prodoru na istok preko srpskih etničkih teritorija.

– Uporno, zlonamjerno, ponavljanje te austrougarske kovanice danas ima za cilj isto ono što je imala austrougarska uprava prije vijek i po, to jest, spriječiti po svaku cijenu bilo kakvo jedinstvo srpskog naroda, pa čak i duhovno i kulturno, na njegovom cjelokupnom etničkom prostoru, posebno onom koji se nalazi izvan granica današnje Srbije – kaže Mastilović.

On naglašava da ne treba izgubiti iz vida ni činjenicu da jedino srpskom narodu na Balkanu nije dozvoljena bilo kakva vrsta nacionalne integracije, već se i dalje nastoji raskomadati srpski etnički prostor, ali i nacionalna svijest.

– Zbog toga imamo stalne udare na Srpsku pravoslavnu crkvu kao presudni činilac najvažnije, duhovne, integracije srpskog naroda. Tamo gdje se želi uništiti srpska nacionalna svijest prvo se nastoji uništiti Srpska pravoslavna crkva, kao noseći stub sabornosti srpskog naroda. A tamo gdje se uništi nacionalna svijest, etnički prostor ništa i ne znači – zaključuje Mastilović.

Zbog čega su na ovu sintagmnu neki u regionu reagovali izrazito negativno? Enver Kazaz, profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, slaže se da sintagma „Srpski svijet“ može označavati kulturološki prostor i da je tada, u političkom smislu, ona benigna.

“Opasna sintagma”

Ali, dodaje Kazaz, imajući u vidu iskustva zadnjeg krvavog rata u raspadu Jugoslavije, svaka takva sintagma izaziva zazor u političkom polju i s pravom neku dozu straha.

– Način na koji je gospodin Vulin predstavio, ne bih rekao ideju (jer on nije sposoban da artikuliše ideje) nego sintagmu „Srpski svijet“, način na koji je rekao da je to generacijski zadatak, pokazuje da on pod „Srpskim svijetom“ ne promatra kulturološku, nego ideološku sintagmu. Vulin je inače nespretan političar u jezičkom pogledu i teško je na osnovu njegovih izjava donositi stajališta o nekoj velikosrpskoj ideologiji koja se obnavlja, kako vrlo često govore političari iz regije. Ali, veoma je jasno da Vulin nije baš neko ko je raskrstio s velikosrpskom ideologijom. Zato je ta sintagma opasna, kada se izgovori na neprecizan način kako ju je izgovorio Vulin – smatra Kazaz.

Ističe kako ne misli da je moguća obnova neke „Velike Srbije“ niti misli da je regija, bez obzira na sve krize u njoj, sposobna za neki novi rat.

– Nijedan velikodržavni projekat nije moguć u dogledno vrijeme u regiji, ni velika Albanija, ni velika Srbija, niti recimo velika Hrvatska. Kao što sam siguran u to da je samo saradnjom, kulturom mira i katarzom nakon rata, moguće graditi novi društveni prostor u regiji. Nažalost, te gradnje nema, bez obzira što neki političari zasigurno rade na njoj – kaže Kazaz za Srpskainfo.

Dan srpskog jedinstva

Istovremeno, hrvatski filozof, Žarko Puhovski, smatra da se u sintagmi „Srpski svijet“ radi o „starim politikama“ jer je ova ideja u originalnoj verziji označavala Ruski svijet, odnosno duhovnu, kulturnu zajednicu onih koji govore, pišu i obrazovani su kao Rusi, a koji žive na granica Rusije. Takođe, dodaje Puhovski, na sličan način postojale su u 19. vijeku ideje njemačkog, francuskog svijeta…

Žarko Puhovski

Ako je tako, zbog čega se onda i ideja “Srpskog svijeta” u regionu ne može posmatrati na isti način?

– Zato što su to u originalu iznosili ljudi kojima Vulinovo obrazovanje nije ni do članka. To su iznosili pisci, intelektualci, vodeći teolozi, a ne političari kakav je Vulin. Nije sasvim nevažno ko nešto kaže. Ako nešto kaže neko ko je napisao deset srpskih knjiga, ko je čitao ljude koji nisu Srbi, to zvuči drugačije nego kada to iznosi jedan ministar koji je poznat po tome da je svađalački ministar u Vučićevoj Vladi i nije poznat po svom obrazovanju i sofisticiranosti – tvrdi Puhovski.

Aktuelizovanje „Srpskog svijeta“ Puhovski vidi kao „pokušaj švercovanja političkog i geopolitičkog sadržaja“ i tvrdi da su zbog toga reakcije takve kakve jesu. U tom kontekstu on posmatra i juče obilježeni Dan srpskog jedinstva.

– Posljedica će biti da će mahanje zastavama izazvati niz histeričkih reakcija širom bivše Jugoslavije izvan Srbije i RS; time će biti ugrožena srpska manjina koja to prihvati u Hrvatskoj ili u nekim drugim državama. Zato što se u većini država na svijetu mahanje zastavom druge države ne smatra baš prijateljskim činom, osim u posebnim okolnostima, kao što je dolazak šefa te države u posjetu. To može izazvati nelagodu kod nekog broja ljudi, a jedan mali postotak od tog broja će smatrati da treba nešto učiniti protiv toga. Pa će onda zbog reakcija na srpsku manjinu, srpska većina imati razloga da počne sa novim krugom pritisaka na one koji ugrožavaju srpsku manjinu. Zato možemo da imamo incidente, a smisao ove aktivnosti je izazivanje incidenata u regiji – uvjeren je Puhovski.