Od malih nogu, Prijedorčanku Draganu Šainović, privlačili su automobili, kamioni, autobusi, pa je nakon završetka osnovne škole odlučila da upiše srednju, smjer vozač motornih vozila. Roditelji su joj, priča nam, imali želju da bude trgovac, ali ona nije odustajala.
“Nakon završene škole, počela sam da tražim posao. Nisam radila u struci. Radila sam nešto sasvim drugo, a u međuvremenu sam položila D kategoriju. Nakon toga otišla sam u Banjaluku i tamo se zaposlila, jer moji pokušaji da pronađem posao u Prijedoru bili su tad bezuspješni”, priča Dragana.
U Banjaluci je radila četiri godine. Vozila je gradski autobus. Svakodnevno putovanje na relaciji Prijedor – Banjaluka bilo joj je naporno, pa je odlučila tražiti posao u Prijedoru. I našla ga u jednoj Niskogradnji gdje radi posljednja tri mjeseca. U firmi su je prihvatili kao i svakog drugog vozača.
Dok se školovala, kako kaže, u razredu je bila jedina djevojka, među 30 momaka. Priča, dobro se slagala sa njima, bila je ravnopravna u svemu. Ako se trebalo potući i na to je bila spremna.
“Moji prijatelji znaju da me je od malena volan zanimao. Navikli su se na mene ovakvu kakva sam i na ovo što radim. Nekad pitaju da li bi ih provozala, ja ih pozovem, a onda se boje ući u kamion”, priča Dragana.
