Stevandić: Protiv Pabla Eskobara je bila manja haranga nego protiv Zeljkovića

Bivši direktor Instituta za javno zdravstvo i kadar US, Branislav Zeljković, nalazi se u pritvoru jer je pod istragom zbog javnih nabavki tokom pandemije. Niste se mnogo oglašavali tim povodom, da li Zeljkovića smatrate odgovornim?

Već dva puta kada ističe pritvor, afera se podgrijava, selektuju i iznose nove laži i spinovi, ciljano i podmuklo. Protiv Pabla Eskobara se vodila manja haranga. Malo ko je objavio informaciju da je Ustavni sud BiH utvrdio nezakonitosti oko pritvaranja. Ne želim da bilo šta i kome, a posebno Branislavu, otežam svojom izjavom, ali se zna da je Institut trebovao i kupio ono što su mu tražile institucije, a ne šta mu je palo na pamet. To da nemaju kredita i da pozitivno posluju najbolje do sad je izgleda motiv za napade. Uopšte, jesu kriminal i korupcija sveprisutni u BiH, a veći deset puta u FBiH. Naravno da nema nevinih političkih elita, ali ni međunarodnih predstavnika, jer su oni uveli princip – ko nas sluša, sve mu je oprošteno, a ko ne sluša, može da se montira da je lopov ili zločinac pa se onda taj model spušta ka niže. I uvijek se okoriste oni koji imaju monopol i mogućnosti komunikacije i veze, a ispaštaju institucije i čestiti ljudi.

Tako je i očigledno ko je imao te mogućnosti i iskoristio pandemiju, okrivio direktora Institute koji nije imao nikakve mogućnosti da ne odabere onog ko je bio jedini ponuđač i jedini imao informacije, prevoz i robu. I nikad nije izabrao skuplju ponudu. Licemjeran je pokušaj da oni koji su krivi prebace odgovornost na one koji nisu. Princip biranja nezaštićene mete, ucjena i montaža, sa ciljem političkih implikacija. U Republici Srpskoj zna se ko šta ima, kako je stekao i ko se sa kim druži, tako da će u svakoj laži kratke noge brzo svedočiti.

Ima li mjesta sumnjama da vama i Zeljkoviću „pakuju“ koalicioni partneri?

Ne podležem paranoji, a jasno je da se radi o montaži i selektovanjem laži u medijima da se afera zahukta i poremeti političku ravnotežu, što ne može bez sprege sa tužilaštvom koje te laži selektuje. Posebno mi je sumljivo da se sva događa nakon što je SDA ovladala VSTS i nastavila koristiti kapacitete OBA, koja je prosto podivljala u nelegalnim aktivnostima van pravila i kodeksa jer joj je direktor i van mandata i bez diplome – ali sramno i očito ima međunarodnu podršku. Vidi se i da su saradnici direktora OBA privedeni u nerazjašnjenoj vezi sa narkobiznisom i taj profit i ti milioni nisu bez političke moći i uticaja.

Sa druge strane, iako se zna da je više narko biznisa u FBiH, u Srpskoj se plasiraju nevjerovatne afere i informacije, kao da smo kolumbijska zona. U pitanju je paraobavještajno divljanje iz Sarajeva. Nakon što analiziraju bezakonito prisluškivane razgovore svih nas, kreiraju afere u Republici Srpskoj koje sprovode špijunski podanici željni napretka ili dobro plaćeni, a trenutno su dobrodošle i opoziciji i međunarodnom faktoru koji nam nije naklonjen. Zato postoji zavjet ćutanja i saradnja sa, kako se to često kaže, političko – obavještajnim podzemljem u BiH. To podzemlje, ne samo da je vrh kriminala, već i  kreira naslove u medijima, a već je izgleda duboko u pravosuđu Republike Srpske. Postoje sumlje da SDA preko Osmice (direktora OBA BiH) raspoređuje tužioce i sudije u Republici Srpskoj. To je suštinska veleizdaja koja ne preza da ucjenjuje i uništava porodice i zdravlje ljudi u cilju izazivanja političkih kriza. Rukopis je jasan, a ni imena se neće moći dugo sakriti.

Za to vrijeme u FBIH upravo se štiti nesporno kršenje zakona bilo da je riječ o Osmičnivoj i drugim SDA diplomama ili zaštiti političara koji svjesno i javno rade na destrukciji Republike Srpske, a optuženi su za kriminal mnogostruko veće iznose novca, ali ipak slobodno šetaju. Čak i predstavnici Ministarstva finansija SAD se sastaju sa ministrima koji se sumljiče za višemilionske zloupotrebe (odbrana i bezbjednost) a legitimiše se politika da treba svakog neposlušnog uništiti u Republici Srpskoj.

To znači i to da mi u Srpskoj nismo uspostavili dovoljan nivo svijesti ni o nacionalnom interesu, ni o državi. Kod nas ambicije i sujete kolo vode. Ja jesam neko ko na toj našoj svijesti radi i jesam meta i dugo znam ko nosi „moju sliku u novčaniku“, ali i ko mu je sliku naručio i doturio.

Pošto ne možete da otkrijete imena, možete li naslutiti kako će se situacija razvijati?

Ja nemam ni jednu presudu niti sam ikad bio optužen ili osumljičen, a o meni izmišljaju gadosti oni koji su višestruko presuđeni ili imaju lažne diplome. Iza mene su 5.000 operisanih i 60.000 pregledanih pacijenata i ja sam napredovao pomažući ljudima, a ne čineći gadosti.

Da li se dvoumite i utiče li na vas prozivanje?

Nema straha, ne dam da mi skreću pažnju i troše vrijeme. Ne sumnjam u ishod borbe, borim se cijeli život i stekao sam i znanje, i veze, i prijateljstva. Energija ne popušta još od Gazimestana na Vidovdan 1989,  mislim i radim isto više od 30 godina. A i prošlo se svašta. U zapadnoj Slavoniji 1991. me odbacio vazdušni udar granate i bio sam gluv nekoliko dana, ali srećom i terapijom u Srbiji mi se vratio dovoljan nivo sluha. U aprilu 1992. su pokušali da me likvidiraju i pogodili su me u lijevo rame u sačekuši pred kućom na Starčevici. Poslije rata, kada su politički čistili cijelu generaciju stvaraoca Republike Srpske i ja sam bio na spisku, ali sam pretekao, mnogi na žalost nisu. Isti ili slični centri i ljudi kao i danas pokušavali su da i meni što narod kaže, napakuju. Izbacili su me iz stana 1997. koji smo supruga i ja, kao ljekari sa dvoje male djece, dobili 1996. Taj stan nije pripadao nesrbima. Kuću sam napravio 2000. ali ostao isti i jači.

Tada su nastajali pljuvački tekstovi o crvenom kombiju i slične neistine koje se često recikliraju i danas, a neki opozicionari ih sa slašću iznose, pa meni i mojoj porodici stižu ozbiljne prijetnje od ekstremista. Ne vrijedi mnogo što sam dobijao presude protiv, na primjer, Mektića, Radišića, i što su neka lica osuđena za ugrožavanje moje bezbjednosti, čak i u inostranstvu, poput Ibrahima Tuhčića u Belgiji, koji mi je prijetio ubistvom.

Zbog hajki i laži su mi kamenovali kuću i razbili suprugin automobil, a kad sam otkrio da su za to plaćeni maloljetnici, odustao sam od tužbe i postao prijatelj sa njihovim roditeljima, ali ništa nisam zaboravio. Pakost i neopraštanje uspjeha i napretka su srpski usud, a kada se udruže sa međunarodnim projektima, ozbiljan su protivnik. Nelegalno prisluškivanje svih u Srpskoj traje decenijama, a meta su isključivo oni koji su posvećeni nacionalnoj politici i imaju podršku naroda.

Da li tvrdite da je Ujedinjena Srpska postala meta i zbog čega?

Ujedinjena Srpska je rasla konstantno od osnivanja, što se kaže u dan za danom. Što veća stranka, to veća meta. Dakle velika. Centralna izborna komisija BiH i neki njeni članovi su me pokušači skinuti sa liste 2018. pa je o tome odlučivao Ustavni sud BiH u moju korist. Apelacije je podnio Suad Arnautović jer tada nije imao većinu na glasanju u samoj CIK. Dobio sam više od 28.000 ličnih glasova, mnogo više od svih opozicionih kolega. Takođe, 2020. CIK je pokušala da zabrani cijelu partiju, a rukopis AID i Osmice se nije mogao sakriti. Stranka je uduplala rezultat. Dakle raste i meta i motiv onih koji je gađaju.

Nemate neprijatelje u Republici Srpkoj?

Naravno, ima i domaće ljubomore i tzv. prijateljske vatre manjeg kalibra, ali je jasno da smo porasli i da je Ujedinjena Srpska pokazna vježba snage i uticaja prevashodno političko – obavještajnog podzemlja iz FBiH i dijela pravosuđa i političkih elita u Republici Srpskoj, koji su na liniji sa međunarodnim i unutrašnjim unitaristima. Zato jesu prvo udarili na nas jer smo kompaktni, ali su procjenjivali da smo manji zalogaj, prije nego što krenu na SNSD jer bi onda sve bilo providno, iako su samog Dodika odavno pripremili kao metu. Zato stalno progutam po neku žabu bez da je dugo gledam.

Kao skoro kada sam imao sukob sa Denisom Zvizdićem u Parlamentu BiH dok sam branio odluke Republike Srpsku i ponajviše odluke NSRS ali i Dodika. Isključivan mi je mikrofon, upućivane ružne kvalifikacije, a nije bilo reakcije mojih kolega u parlamentu koje ja redovno branim kada ih napadnu. Branim ja u Sarajevu i Nešića kada ga napadnu na nacionalnoj bazi, i onda kad me je baš i on prozivao. Ružno je biti usamljen kada braniš svoje.

Uskoro ulazimo u godinu izbora, ima li problema i presabiranja unutar stranke ili lično?

Ima, naravno, niko nije robot. US je institucionalizovala i politiku i analitiku. Lično je najvažniji odjek na porodicu. Dodiku je u tom smislu učinjeno najviše pakosti, ali nije manje ni drugim porodicama koje se ucjenjuju i targetiraju, poput bivšeg gradonačelnika Prijedora ili mlade nade PDP. Slično rade čovjeku u Banjaluci koji boluje od leukemije i ucjenjuju ga vlastitim zdravljem, dok je Fadil Novalić sa sto puta težim kvalifikacijama predsjednik Vlade FBiH, radi i šeta po inostranstvu, dogovara glasove za 2022. Ili ratni huškači Bakirovog kruga protiv kojih ni ne smiju podnijeti prijavu, a o spornim diplomama, gotovo svih koji su oko Bakira, da ne govorimo.

Ponoviću, imamo krš od pravosuđa, divljanje OBA koja u tom pravosudnom kršu ugovara nova imenovanja tužioca i sudija i javno se hvale da su osvojili VSTS, CIK, bezbjednost… Pa se tako kontroliše i uticaj pravosuđa na politiku. Čist divlji zapad sa međunarodnim pokrićem i radost za svakog manipulanta i nečovjeka. Pogledajte i unazad, Mirko Šarović je bio optuživan i zatvaran kada su rušili nacionalnu liniju politike SDS. Mladen Ivanić, Perica Bundalo i Zoran Đerić su bili optuženi kao šefovi šumske mafije da bi ih privoljeli na ustavne promjene oko nadležnosti. Dodik je u kontinuitetu pod optužbama i pritiskan više godina od kad se počeo boriti za nadležnosti i subjektivitet Republike Srpske. I danas je slično. Sarajevu se ugoditi ne može. I svaka samostalna srpska glava je meta.

Da li US ide previše samostalno, solira? Primjer je rebalans budžeta Banjaluke, za koji ste glasali?

Ne bih rekao jer naše odluke nisu tajna i uvijek kažemo šta mislimo, bez obzira da li je to nekom prihvatljivo. Mi ne dobijamo narađenja već se usaglašavamo sa partnerima i što mi dogovorimo to je uvijek 100 odsto realizacije sa naše strane, kao što ste vidjeli i na izborima u Prijedoru gdje su jedine velike skupove imali SNSD, US i udružena opozicija. I jasno je da je naš doprinos najveći mogući i da ćemo odlučivati i 2022. godine, ali nismo visoko centralizovana ili totalitarna organizacija da možemo u svakoj prilici naređivati članovima. Ali što dogovorimo to ispoštujemo. U suprotnom slučaju nije baš uvijek tako.

Protekilih dana imali ste mnogo kontakata sa predstavnicima SAD, evropskim ambasadorima, raznim faktorima koji su pohodili Interresornu radnu grupu za izmjenu Izbornog zakona. Da li je bilo pritisaka ili samo poziva na saradnju?

Ni sa kim se ne sastajem tajno, ne učestvujem u spletkama i zavjerama. Imamo korektan, ali i jasan stav prema zapadnim i odlične odnose sa tzv. istočnim ambasadama, Kinom, Rusijom, a najbolje sa Srbijom. Izgradili smo političku ekvidistancu, ne kukamo i uvijek predstavljamo naše viđenje rješenja. Zanimljivo je da neki marginalci prigovaraju ruskom ambasadoru za kontakte sa nama, ali ne vide da smo bili i sa skoro svima drugima.

Kad spomenuste Srbiju, je li istina da vas je Vučić zvao i da ste zato podržali rebalans u Banjaluci bez obzira na stav SNSD?

To je izmišljotina lansirana da napakosti i zavadi. Aleksandar Vučić nikad nije zauzimao stranu i dijelio ljude i partije u Srpskoj već ih je upravo spajao. Sreća je naša da Vučić vodi Srbiju jer da je vodi neko nervozan ili radikalan, već bi nasjeo i počeo sukobe gdje bi svi mi izgubili. A, da je vodi neko iz bivšeg režima, što bi se reklo žuto-liberalana linija kruga dvojke, davno bi nas prodali. Neka je Vučić živ i zdrav.