Šmit je pronašao formulu da konačno umiri Bošnjake, ali je kontrovezna i šuplja
U intervjuu TV Fejs, iznio je nekoliko kontradiktornih prijetnji i ohrabrenja u kombinaciji sa neistinama: „Na Dodika više ne treba računati…“, „Dodik je imao šansu i nije je iskoristio …“, „Dodik je prokockao svoju šansu 9. januara…“, „Nije pitanje kakav će se dil napraviti s Dodikom…“, „On mora sjesti i raditi svoj posao…“
Kakvu je to Dodik imao „šansu koju nije iskoristio“, Šmit uopšte ne pominje? A šta je „prokockao 9. januara“ – možemo samo da nagađamo. Da li je trebalo da otkaže proslavu Dana Republike ili samo svečani defile saobraćajaca i vatrogasaca, pa da mu sva ostala nedjela (vraćanje nadležnosti npr.) budu oproštena?
Pošto je, po Šmitu, već sve „propustio i prokockao“ – i logično je da „na Dodika više ne treba računati“. Ali, kako onda Dodik opet „mora da sjedne i radi svoj posao?“. Ispada da Šmit ipak „računa“ da se Dodik, svemu što je propustio i prokockao, vrati u Predsjedništvo BiH
A što se tiče Šmitovog paradiranja „bonskim ovlastima koje su još u ladici“, morao bi da ima na pameti: iz ladice je ovlašten da ih izvadi samo visoki predstavnik, a on to nije. Štaviše, ne bi smio ni da ladice otvara jer se u zgradu OHR bespravno uselio
Što se tiče olimpijske dicipline navlačenja konopca, Šmit je sa drugog kraja konopca već diskavlifikovan, jer nema licencu SB UN-a… . Srećom, Šmitov konopac ima dva kraja i već su se oglasili Kalabuhov, Lavrov, Milanović, podrazumijeva se da će i Vučić, a onda možda i Si
Piše: Nenad KECMANOVIĆ
KAKO nazvati osobu koja pokušava da se nezakonito nametne na visoku međunarodnu funkciju, a istovremeno onima koji ga ne priznaju, tumači šta je ustav i zakon, pravo i pravda, i još im prijeti kaznama za fiktivne prekršaje?
Kandidat Šmit, njemački turista Šmit, gospodin Šmit -tako oslovljavaju Kristijana Šmita upućeni u njegov realni status.
Nije izabran u SB UN, pa su Rusi i Kinezi rekli da on za njih u tom svojstvu ne postoji. Srpska je takođe poštovala dejtonsku proceduru pa mu nije priznala status v.p. UN u BiH.
Naprotiv, FBiH ga je, uprkos pravilima, oduševljeno priznala u očekivanju da će privesti kraju američke „nedovršene poslove u Bosni“. Međutim, kada su Bošnjaci otkrili da on, nenadležan za manju polovinu BiH, ne može da spriječi vraćanje ustavnih nadležnosti, a da u većoj polovini ima namjeru da zakonski rješi „anomaliju Komšić“ – narogušili su se na njega.
Nekoliko njegovih načelnih apela da sve treba rješavati dijalogom tri naroda u dva entiteta – tek su ih razjarili.
Čini se da je Šmit konačno pronašao formulu da umiri Bošnjake: ispričao im je priču koju najviše vole da čuju: 1) Otkrio je imaginarno tajno oružje protiv Dodika; 2) Izmislio da ga je Vučić pustio niz vodu; 3) Obećao investicije.
Uporni Švabo, naravno, ni sam u sve to ne vjeruje, a njegov intervju tv Fejs (15.01.22) teško će uvjeriti i bilo koga drugog sem naivne Bošnjake.
U kraćem intervjuu, on iznosi nekoliko kontradiktornih prijetnji i ohrabrenja u kombinaciji sa neistinama.
„Na Dodika više ne treba računati…“, „Dodik je imao šansu i nije je iskoristio …“, „Dodik je prokockao svoju šansu 9. januara…“, „Nije pitanje kakav će se dil napraviti s Dodikom…“, „On mora sjesti i raditi svoj posao…“.
Kakvu je to Dodik imao „šansu koju nije iskoristio“, Šmit uopšte ne pominje? A šta je „prokockao 9. januara“ – možemo samo da nagađamo.
Da li je trebalo da otkaže proslavu Dana Republike ili samo svečani defile saobraćajaca i vatrogasaca, pa da mu sva ostala nedjela (vraćanje nadležnosti npr.) budu oproštena?
E sad, pošto je već sve „propustio i prokockao“ – i logično je da „na Dodika više ne treba računati“. Ali, kako onda Dodik opet „mora da sjedne i radi svoj posao?“.
Ispada da Šmit ipak „računa“ da se Dodik, svemu što je propustio i prokockao, vrati u Predsjedništvo BiH. Najzad, da zbrka bude veća, Šmit pominje i neki svoj hipotetički dil sa Dodikom, koji sa njim odbija i da se susretne. Vrag bi ga znao šta je gospodin Kristijan htio da kaže!
A onda Šmitova velika izmišljotina: „Dodik je donio odluku da se vrati u institucije. Ako se Dodik ne bude držao onoga što je obećao Vučiću, bit će u teškoj situaciji …“. Bonske ovlasti su još uvijek u ladici. Moje ovlasti nisu samo da nekoga skinem sa funkcije i Dodik to zna. Zna kako je doveden na vlast…“.
Dakle, nastavak zavrzlame: Dodik je donio odluku da se vrati, ali ukoliko se ne vrati…
Kada je to Dodik donio odluku o povratku u institucije, a da o tome nikoga nije obavijestio sem Šmita u povjerenju, na uho?
Na konferenciji za medije nakon posljednjeg sastanka u Beogradu, Vučić je istina zamolio Dodika da se predstavnici Srpske vrate u zajedničke organe, ali Dodik je samo rekao da će o tome informisati poslanike Narodne skupštine u Banjaluci na sljedećem zasjedanju. Dakle, ne postoji Dodikovo obećanje Vučiću da će se „vratiti u institucije“ zato što je povlačenje iz njih odluka parlamenta RS, kao i zato što je uslovljena ukidanjem Inckovog zakona.
Šmit je bio taj koji je ponudio da se Inckov zakon ukine, a zatim, preformulisan usvoji, a Dodik je to odbio. Zbog toga ljut, Šmit sada mijenja: „Neću ukinuti Inckov zakon“.
Poznato je da se Vučić trudi da ne pokvari dobre odnose sa Njemačkom (najveći investitor, bliski odnosi sa Merkelovom) kao i to da pritisci na Srpsku često idu preko njega. Poslije prvog odbijanja Srpske da ga legitimizuje kao v.p., Šmit je dolazio u Beograd. i Vučić ga je primio kao „starog poznanika, iskusnog političara i dobrog čovjeka, koji je svojevremeno valjao i Srpskoj“. Čak ga je oslovio kao v.p.-a.
No, Vučić je uvijek naglašavao da se Srpskom rukovodi iz Banjaluke, a ne iz Beograda,pa se to podrazumijevalo i pri ovom drugom Šmitovom pokušaju Banjaluka via Beograd.
A srpski član Predsjedništva BiH je naknadno u šali replicirao: „Moja mama je najbolja na svijetu, ali nije visoki predstavnika“.
Politički analitičari u Sarajevu su izjave dva srpska predsjednika šeretski prokometarisali kao „dupli pas Vučića i Dodika“.
A što se tiče Šmitovog paradiranja „bonskim ovlastima koje su još u ladici“, morao bi da ima na pameti: iz ladice je ovlašten da ih izvadi samo visoki predstavnik, a on to nije.
Štaviše, ne bi smio ni da ladice otvara jer se u zgradu OHR bespravno uselio.
Da, poznato je svima da je Dodik prvi put došao na vlast demokratskim izborima uz podršku kolektivnog Zapada, ali je poslije toga na desetak izbora zaredom potvrđen uprkos otvorenom otporu tog istog zapadnog ansambla.
Zato je iskusni Volfgang Petrič blagovremeno upozorio svog nesuđenog nasljednika: „Prije nego što prihvatite kandidaturu, dobro razmislite kako ćete izaći na kraj sa Dodikom i Rusijom“.
Šmit ga nije poslušao pa se našao u nevolji.
„Sve što je usmjereno protiv Dejtona bit će sankcionisano. Međunarodna zajednica, EU, SAD i visoki predstavnik su na istoj strani..“.
U prethodne dvije Šmitove prostoproširene rečenice od dvadesetak riječi svaka peta je neistinita.
Hajde, gospodine Šmit da se ne lažemo bar oko ključne neistine, koju nije teško provjeriti u tekstu Dejtonskog sporazuma. Dovoljno je da utvrdite da je Savjet ministara BiH, po Aneksu 4/Ustavu BiH, imao tri nadležnosti, a da ih danas ima deset.
Ko je prenosio entitetske nadležnosti iz Banjaluke u Sarajevo? Da nije Srpska sama sebi oduzimala nadležnosti?
Nažalost, za kršenje Dejtona sankcije nisu predviđene i za visoke predstavnike.
Međunarodna zajednica bez Rusije kao najveće zemlje na svijetu, i Kine kao najmnogoljudnije zemlje na svijetu, koje imaju najmoćnije supersonično oružje odnosno najjaču ekonomiju, naprosto ne postoji. Može se govoriti samo o malom, istina snažnom ansamblu zapadnih zemalja, koji je na istoj strani kada se radi o BiH, RS i Dodiku.
Bez Mađarske, Poljske, Hrvatske i Slovenije u EU nema konsenzusa o BiH, Srpskoj i Dodiku, a bez toga ni sama EU nije na istoj strani, pa konsekventno ne može biti ni sa drugima navedenim međunarodnim akterima.
SAD zaista jesu sa Šmitom i onim malim ansamblom načelno na istoj strani, ali se nekako drže po strani, o čemu svedoči kako ponavljanje istih sankcija protiv Dodika tako i traljavo Palmerovo angažovanje na promjeni izbornog zakona u FBiH.
Na kraju, ali ne na posljednjem mjestu, „visoki predstavnik ne postoji jer nije izabran na SB UN“, kako su Šmitu jasno i glasno poručili iz Moskve i Pekinga. Ponuđenu šansu da dobije mandat od godinu dana bez bonskih ovlašćenja, on i njegovi promoteri su „propustili i prkockali“.
„Ako se ne povuku odluke NSRS, onda kako to Šekspir kaže: “Uradit ću prije nego što ću pričati o tome!” Mogu očekivati određene odluke, ali ko će donijeti odluke i kakve će biti – vidjet ćemo. Učinit ću nešto prije nego o tome budem govorio. Ići će se putem koji Dodik nije zamislio…“.
Eto, kao usput i samo u jednoj polurečenici, Šmit se češe ondje gdje ga najviše svrbi: NSRS vraća ustavne entitetske nadležnosti. A pošto Šmit ne može to da spriječi, palo mu je na um da bi najednostavnije bilo da Srpska sama odustne.
Da bi to učinila treba prijetnjama zaplašiti vođstvo Srpske i prije svih samog Dodika. Neizabrani v.p.Šmiti nepostojeća „međunarodna zajednica“ čitavu igru sustavili na tu jednu kartu. I, opet, na pogrešnu.
Dodik je preživio prijetnje i Petriča, Ešdauna, Švarc Šilinga, Incka i svakom od njih je govorio „prije ćeš ti otići iz BiH nego što ćeš mene uspjeti da smijeniš“.
Jedino Šmita ne može da nadživi jer ovaj nikad nije ni postao visoki predstavnik.
Šmit citira Šekspira da će „uraditi prije nego što kaže o tome“. Iako zvuči opasno, on u stvari nema šta da kaže, jer nije u stanju da bilo šta konkretno preduzme.
On to i ne krije: biće donijete neke odluke mimo Dodikovih očekivanja, ali ko će ih donijeti i šta im je sadržina – to tek treba da se vidi.
„BiH nije u fokusu svjetske politike, ali za mene je BiH prioritet. Čekam pravi trenutak kada ću dobiti podršku mnogih. I Britanci se više okreću BiH. Sa Pičom sarađujem. Razgovarao sam i sa generalnim sekretarom NATO-a, međunarodna zajednica neće skrenuti oči sa BiH. Više nas vuče za isti konapac…“.
Šmitov hendikep je i u tome što su glavni igrači na velikoj sceni zauzeti važnijim poslovima, pa on, još i bez mandata, mora da gradi međunarodnu koaliciju za BiH protiv Srpske i Dodika. Ali, on čeka pravi trenutak, putuje i telefonira.
Eto, hvali se da su mu podigli slušalicu Stoltenberg, Pič, Placer, Eskobar.
Zaboravio je da se pohvali da ga je zvao i Adis Ahmetović, dijete bošnjačkih izbjeglica koje je stiglo do izvjestioca za Bosnu jedne od frakcija u Bundestagu.
Adisa je, neki dan ranije, takođe na tv Fejs, sa nacionalnim ponosom predstavio Senad (Hadifejzović).
Ushićeno i poletno momče čezne da usreći Bosnu o kojoj od roditelja zna samo bošnjačku stranu priče, i hvali se kako tamo u Njemačkoj niko i ne primjećuje da je on porijeklom Musliman/Bošnjak.
Naprotiv, baš zato što su primjetili i dobio je tu funkciju, da bi njegovi bošnjački sunarodnici lakše progutali hrvatsku izbornu jedinicu u FBiH.
A što se tiče olimpijske dicipline navlačenja konopca, Šmit je sa drugog kraja konopca već diskavlifikovan, jer nema licencu SB UN-a.
Da ne zaboravimo još jedan veliki Dodikov grijeh koji je uočio Šmit.
„Pandurević stoji pored Dodika na paradi u Banjaluci. Da li to znači da je on Dodikov savetnik? Ako znači, onda je to bijedno i moram Dodiku reći da je dosta…“.
I opet je Šmit konfuzan! Šta ćemo ako Pandurević nije savjetnik? Ispada da je onda sve OK. Ako je tako, onda je trebalo najprije da provjeri da li jeste ili nije. No, ono što ne mora da provjerava, predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić je izjavio: „Protiv Dodika treba upotrijebiti silu…“, „Ako u Srpskoj ne interveniše NATO, intervensaćemo mi“.
Da ne bi bilo sumnje ko su ti „mi“, on je sa Džaferovićem primio grupu penzionisanih ratnih generala bošnjačke ABiH, koji su mu se stavili na raspolaganje.
Veterani Zelenih beretki primaju nove članove. A saborci iz Patriotske lige izvršili su smotru kod Bužima. Ali, pošto se ne radi o Srpskoj i Srbima – Šmit nije imao komentar.
Sve u svemu, jedini pravi Šmitov partner i jeste Komšić: koliko Željko predstavlja Hrvate, toliko i Kristijan predstavlja međunarodnu zajednicu, a vjerovatno su i obojica katolici. A Bošnjaci, baš kao i junoša Adis, i dalje vjeruju da je hrišćansko-protestantski Zapad na njihovoj strani.
Tim više što je Erdogan poslao u Sarajevo delegaciju turskih oficira da sa bošnjačkom komponentom multietničkih Oružanih snaga BiH proslave dolazak sultana Mehmeda II Osvajača u BiH.
Šmit prigovara Dodiku i što „izmišlja kako on ima nešto protiv Srba“. Zaista, ne znam odakle Dodiku takve ružne primisli, ali o tome ćemo više tek nakon što Srpska vrati nadležnosti. Tada bi u čast uspostavljanja ustavnog stanja u „manjem entitetu“, Dodik mogao Šmita da proglasi za počasnog visokog predstavnika u RS. Zašto da ne, kada je čovjeku već toliko stalo.
No, kraju šala!
Šmit je rekao da tajno sprema nešto protiv Dodika što ovaj ne očekuje, a Dodik veli da Eskobar ima potencijal za likvidaciju ljudi. A mi smo sve računali da je događaj kraj Bužima generalna proba za veće incidente koji bi poslužili kao povod za intervenciju Pičovih SAS-ovaca.
Elem, postoji više alternativnih scenarija da „međunarodna zajednica“ spriječi vraćanje ustavnih nadležnosti. Srećom, Šmitov konopac ima dva kraja i već su se oglasili Kalabuhov, Lavrov, Milanović, podrazumijeva se da će i Vučić, a onda možda i Si.
Dodik neće posustati, a za domaće će se pokazati – ko je vjera, a ko nevjera.
