Preko pola vijeka u Prijedoru se aktivno njeguje i trenira džudo. Tad je osnovan DŽudo klub “Kozara Željezničar”. Dalek put je pređen od te 1970. kad su prve korake u ovoj japanskoj borilačkoj vještini napravili osnivači kluba Milan Tankosić i Miodrag Deretić. Više je onog čega nije bilo, pa su tako trenirali u radničkim kombinezonima, a ne u kimonou. Ali tokom godina stvari su išle samo prema naprijed, polako ali sigurno.
Na tom putu je od takmičara, do trenera i predsjednika kluba stasao i Zoran Dragojević. “Uspjeli smo da odolimo svim poteškoćama i iskušenjima tokom decenija. Od osnivanja, pa do danas, kroz klub je prošlo oko 4.000 takmičara. Bilo je i dobrih rezultata, pa je tako “Kozara Željezničar” osvojio čak osam medalja u bivšoj Jugoslaviji u svim starosnim kategorijama. A u novijoj istoriji smo imali značajne rezultate na evropskim i balkanskim takmičenjima, kao i na domaćoj sceni”, priča Dragojević.
Rezultata tek će biti, jer je džudo sve polularniji na ovim prostorima, tako i u Prijedoru. I to je dobra stvar i za samu djecu, jer džudo je, prema riječima stručnjaka, jedan do najboljih sportova za razvoj djece, kako sa fizičke, tako i sa psihološke strane. Sport je to snage i uma.
“Ne radi se o tome da djeca dođu na trening samo da nabildaju mišiće. Ovdje i razvoj psihičkih osobina dolazi do izražaja. Nije džudo samo da se savladaju tehnike bacanja. Mora se naučiti i teorija, ako se želi biti kompletan džudista. I tome dosta pažnje posvećujemo”, pojašnjava Dragojević. Da je to dobar pristup ilustruje i činjenica da takmičari ovog kluba uvijek budu pohvaljeni prilikom polaganja za pojaseve, dodaje on.
DŽudo klub “Kozara Željezničar” realizovao je i projekat “DŽudo u škole”. Priču je podržao Grad, DŽudo savez Republike Srpske, te evropske džudo federacije. “Dalo je to rezultata i već na Malim olimpijskim igrama naša djeca su bila ubjedljivo najbolja. Pokazali smo da smo spremni i za takve projekte. Tu su pored mene bila i moja tri odlična trenera, sa kojim sam siguran da možemo napraviti velike stvari. Jer naš krajnji cilj je da prenosimo znanje na nove naraštaje”, kaže Dragojević.
I najveći broj onih koji su se sa džudoom susreli kroz taj projekat nastavio je da trenira i u klubu. Tu su naučili još jednu važnu lekciju, da ne moraju svi postati šampioni, već da su pobijednici tim što odlučili da se bave sportom.Tu je i činjenica da nije lako posvetiti se ovom sportu kad se dođe do seniorskih kategorija, što je priča većine sportova na ovim prostorima. I kako ta priča ide, nije u pitanju kvalitet, znanje ili struka. Već isključivo finansije. Sve košta, od opreme, putovanja, treninga.
“Ne možete se nazvati ozbiljnom seniorskom ekipom, a da ne provedete zajedno na pripremama dva-tri mjeseca. I morate odlaziti na turnire A kategorije. To je neophodno ako želite da stvorite vrhunskog sportistu. Mi te pare nemamo. I to je jednostvano tako, da prijedorski džudisti naprave dobre stvari sve do nekog juniorskog uzrasta, ali onda nakon toga moraju na studije ili traže zaposlenje”, navodi Dragojević.
Kako bi se taj problem umanjio u DŽudo savezu RS su odlučili da svaki klub organizuje jedne pripreme na nivou Srpske, na kojima bi se okupljali najbolji džudisti. “Tu smo zatvorili i tu finansijsku konstrukciju. Mi očekujemo da rezultat neće izostati, budući da će oni najbolji moći često da treniraju jedni sa drugima. Takođe, brzo će napredovati i treneri, jer morate gledati kako i šta drugi rade i uvijek morate učiti”, pojasnio je Dragojević, koji je potpredsjednik DŽudo saveza RS.
Talenata ima, ne samo u džudou, već u svim sportovima, smatra Dragojević, ali da bi se oni pravilo odnjegovali potrebna je sistemska podrška sportu.
