Na osnovu jednog stiha ojkače koju je Milorad Dodik u društvu stranačkih drugova zapjevao u Bronzanom Majdanu nadomak Banje Luke, N1 je napravio teoriju da je četnička, a Oslobođenje je proširilo na izostanak dileme.
U prvom glasu iz Efbiha, originalnom tekstu N1, postavlja se pitanje da li je to možda pjesma koja govori o četnicima u Visokoj i Kninskoj Krajini u toku Drugog svjetskog rata, a list koji se počeo štampati ćirilicom, Oslobođenje se zove i stjecište je ratnih huškača i širitelja srbofobije, ne daje mjesta sumnji.
Odmah daje uvod, koji je kod N1 tek pri kraju teksta, ali ništa manje emotivno i nacionalno obojene tačke gledišta: “U navedenoj pjesmi slave se zlikovci poput svirepog ubice Maneta Rokvića, četničkog vojvode iz Bosanskog Petrovca.”
Ovakvo širenje nacionalne i vjerske mržnje, koje je postalo topik u efbihovskim medijima, dovoljno je da podgrije funkcionera tobože multietničke Naše stranke, da pokaže pravo lice i još jednom nas podsjeti što je neophodno postojanje Republike Srpske. On Milorada Dodika kvalifikuje kao fašistu riječima:
“Ništa ne otkriva fašiste brže i bolje od muzike i stihova u čemu se uživa.
Ko pjeva zlo (ne) misli: Dodik sa mještanima Broznanog Majdana zapjevao četničku pjesmu”
NASTAVAK USTAŠKIH LAŽI: BITI ČETNIK, AUTOMATSKI ZNAČI DA SI I FAŠISTA
“Nije to Dodiku prvi put da zapjeva sa narodom, no stihovi pjesme čiji je kraj objavljen na Tviteru podsjećaju na četničku pjesmu “Kad se braća Srbi slože”.
Navedena pjesma završava upravo stihovima koje je objavio SNSD na svom službenom nalogu: “Molimo te mili bože da se braća Srbi slože. ”
U navedenoj pjesmi slave se zlikovci poput svirepog ubice Maneta Rokvića, četničkog vojvode iz Bosanskog Petrovca. Rokvić je 1941. godine predvodio organizirani napad na područje rimokatoličke župe Krnjeuše, s ciljem fizičkog istrjebljenja svih stanovnika u toj župi, koju su činili Hrvati katolici. Župa koja je imala oko 2.500 žitelja u dvadesetak sela i zaselaka je spaljena, znatan broj stanovnika – njih 240 – je pobijen. U pjesmi se takođe slavi i ime četničkog vojvode iz Drvara Branka Bogunića.
Tekst pjesme:
Od Grahova Šormaz zove, Parojčiće sokolove,
i Čuliće i Ćoriće, biće boja kod Ljuboja
Rokvić Mane vita stasa, kršnu Liku zatalasa,
od Udbine do Korane, preko Plavna do Vagana
Bogunović Brane bije, sve dušmanske divizije,
otadžbinu Srba kuje, ustašama poručuje:
“Oj Ustaše neka, neka, duboka vas jama čeka,
široka je jedan metar, a duboka kilometar”
Molimo se mili Bože, da se braća Srbi slože,
od Velbužda do Krajine, Dušanove carevine.
PRIJETITI USTAŠAMA OSVETOM ZA JAME JADOVNA I GROBNA POLJA JASENOVCA JE FAŠIZAM?
Potpuno je jasno da je tekst N1 u dijelu koji govori o Manetu Rokviću citiran iz izvora koji su pisale ustaške apologete. Na internetu se još 09. avgusta 2021. godine, kao priču o Krnjeuši, to moglo čitati kod saradnika na poslu ratnog huškanja i širenja mržnje prema Srbima, iz tabloida Slobodna Bosna:
“Pogrom u Krnjeuši, izvršen 9. i 10. augusta 1941, bio je organizirani napad na područje rimokatoličke župe Krnjeuše, s ciljem fizičkog istrebljenja svih stanovnika u toj župi, koju su činili katolici. Čitava župa, koja je imala oko 2.500 stanovnika u dvadesetak sela i zaselaka, je spaljena, znatan broj stanovnika, do danas je poimenično identificirano njih 240 – je pobijen. Glavni predvodnik koljača koji su izvršili pokolj u Krnjeuši bio je četnik Mane Rokvić.”
Niko od ovih boraca protiv “fašizma” nikada ne piše o uzrocima napada na Krnjeušu, a to je osveta. Ne govore i ne podsjećaju o rasnim zakonima Nezavisne Države Hrvatske i njenog muslimanskog “hrvatskog cvijeća”, koji su zabranili srpsko pismo baš kao N1, Oslobođenje i Slobodna Bosna. Posebno ne pišu o Pokolju, sistemskom zločinu državnog genocida koji je provođen nad Srbima, naprosto jer su usnili sebi sladak san da samo oni imaju pravo na termin “genocid” i to u dokazano oborenom lažnom konstruktu iz jula 1995. godine u Srebrenici.
Neka je sve što pišu o Krenjuši istina, ali, recimo, zločin u Drakuliću, Motikama i Šargovcu kod Banja Luke, desio se bez ikakvog povoda na današnji dan, dakle u februaru 1941. godine, dok je Krnjeuša po zlu upamtila isto ljeto tek više od pola godine kasnije. I to govori sve o bezobrazluku Efbihovaca.
Na kraju krajeva, u pjesmi četnici prijete eksplicitno ustašama, ne pominju Hrvate kao etnos, što samo po sebi obara teze da je pjesma “fašistička”. Napadati fašiste, odnosno gore od njih – ustaše, iz osvete ili bilo kog drugog razloga, za Dinu Mustafića i društvo je “fašizam”. A nema veće nepameti od toga. Osim, možda, u neistoričnostima i lažima njegovog propagandnog filma Rimejk.
DA SE BAVIMO MI PEDERACIJOM BIH SVAKI DAN I PROPISUJEMO ŠTA SMIJU, A ŠTA NE SMIJU PJEVATI?
Budimo iskreni, sve pjesme koje pozivaju na srpsku slogu, za izopačene ratne huškače kao Vildana Selimbegović, Tatjana Sekulić, Maja Beker, Alen Altoka, Jasmin Mušanović, Senad Avdić, Dino Mustafić i ini – jesu četničke.
Stručno gledano, takav refren je karakterističan za usmeno stvaralaštvo i srpski folklor, po potrebi dodaje se i drugim pjesmama i u drugim prilikama. Ovom prilikom, bez uvida u ostatak pjesme i teksta, N1 se zapitao da li je to ta pjesma, pa iznio sve o njenoj nepodobnosti. Oslobođenje je utvrdilo u uvodu da jeste, a Mustafić je to okarakterisao kao fašizam.
I to je princip izluđivanja muslimanskog plebsa u Efbihu, koji traje minimum četiri decenije. To se radi do stepena dok ne postanu nasilni u fizičkom obliku prema Srbima. To je krajnji cilj.
Da li Srbi treba da posvećuju u svojim medijima sve udarne vijesti Efbihu i to ovako fabrikovanim, ratnohuškačkim prilozima? Naravno da ne trebaju, jer je to psihijatrijsko oboljenje naše islamizirane braće. Ne daj Bože nikome. Nećemo biti izopačene shizofrene psihopate, ali MORAMO VODITI RAČUNA šta pišu, jer na taj način stvaraju uslove za ponavljanje ratnog sukoba.
A pišu u najboljem slučaju nategnute poluistine, zaslijepljeno sa svoje tačke gledišta i bez ikakve želje za dijalogom. Mogli su nazvati SNSD da pitaju koja je bila tačno pjesma, i ako je ova na koju oni sumnjaju, njihov komentar? Zbog takvog načina rada, pišu zato uglavnom čiste laži.
(Kao što je ključna za ratne huškače da je neko tobože ubio 8.000 ljudi u par dana jula 1995. godine u Srebrenici.)
