Ideju je krajem prošle godine inicirala Matica hrvatska, a objavio je njen odnedavni predsjednik Miro Gavran, dramatičar i pisac, član i saradnik Hrvatske akademije nauke i umjetnosti.
Prema najavama, na prijedlogu bi trebala raditi radna grupa od pet stručnjaka i tri pravnika. Stručnu petorku čine akademici August Kovačec, Stjepan Damjanović, Mislav Ježić te lingvisti Tomislav Stojanov i Mario Grčević.
Šef radne grupe: Ne sviđa mi se da ljudi pišu o tome, a da stvar još ne postoji
Sadržaj novog prijedloga još nije poznat, međutim, već i sama najava te medijska predstavljanja ljudi bliskih radnoj grupi izazivaju pozornost i reakcije dijela stručnjaka za jezik. Čelnik radne grupe, lingvist Mario Grčević, u razgovoru za Index rekao je da ne vidi svrhu da se diže buka oko prijedloga koji još ne postoji.
– Moram vas upozoriti da su svi članovi radne grupe, uključujući i mene koji sam unutra, složni da jednostavno ne istupamo u javnosti, da je to stvar predsjednika Matice hrvatske, sve dok se posao ne napravi – rekao je za Index Grčević pa dodao: „Ne sviđa mi se da ljudi pišu o tome, a da stvar ne postoji.“
No, kako je riječ o nastavku rada na prijedlogu zakona Matice hrvatske iz 2013. koji je u dijelu stručne javnosti izazvao oštre kritike i podsmijehe te kako su se u njemu predlagale kazne od 5.000 (oko 1300 KM) do 100.000 kuna (oko 26000.39 KM), interes, pa i puhanje na hladno nisu neočekivani.
Među ostalim, najave su nametnule pitanja treba li Hrvatskoj uopšte zakon o jeziku te hoće li njegov novi prijedlog takođe regulira slične kazne. Naime, zakoni uglavnom podrazumijevaju neku penalizaciju za one koji ih krše, bilo da je riječ o zatvoru ili o novčanim kaznama. U protivnom nemaju previše smisla.
Sanda Ham bi kažnjavala neprevođenje srpskog na televiziji, u pozorište…
U medijima je u petak glasno odjeknuo intervju koji je za televiziju Z1 na temu hrvatskog jezika i novog prijedloga zakona dala Sanda Ham, glavna urednica časopisa Jezik, koja je bila inicijatorica prijedloga iz 2017. Ona je u toj emisiji rekla da zna ljude koji rade na novom prijedlogu, od kojih je u više navrata spomenula Grčevića, istaknuvši da, s obzirom na sastav radne grupe, očekuje da će on biti dobar.
Ako je suditi po njenim riječima, zakon bi kažnjavao neprevođenje srpskog, bosanskog i crnogorskog na televiziji, u pozorištu i u drugim državnim institucijama, ali i neprevođenje stranih naziva kompanija.
– Svaki zakon, i naši zakonski prijedlozi i zakoni drugih država, imaju krivične odredbe, dakle predviđaju kazne. Ali nijedan zakon ne predviđa kazne za privatne osobe nego za pravne osobe, dakle za tvrtke, za pozorište, za državne institucije.
– Zakon jasno kaže: hrvatski jezik je poseban jezik, nije kao ni jedan drugi. Dakle, svi oni bosanski, crnogorski, srpski, tu otpadaju. Zakon vam kaže da pozorišne predstave, televizije, sve moraju biti na hrvatskom jeziku, a ako nije na hrvatskom jeziku da se mora osigurati prijevod. Sad vi zamislite popularnu seriju na Novoj TV Lud, zbunjen, normalan. Mi svi čujemo da to nije na hrvatskom jeziku. Sad se vi morate tačno odrediti prema tome. Hoće li to imati prevod ili neće imati prevod – rekla je Ham.
Šef radne grupe: Zakon ne bi nužno morao podrazumijevati kazne
Grčević je u razgovoru za Index bio nešto suzdržaniji. On smatra da zakon ne bi nužno morao podrazumijevati kažnjavanje, a takođe ističe da bi se on zalagao za umjetničke slobode.
– Postoje zakoni koji nemaju vlastite odredbe o kaznama. Vi se, na primjer, možete pozvati na zakon o zaštiti potrošača ili na zakon o audiovizualnim poslovima. Ondje su navedeni određeni iznosi kazni, a moglo bi se na njih referirati. Bi li to bio problem? – pita Grčević koji je inače član Uredništva časopisa Jezik i član stručnog povjerenstva za izbor najbolje nove hrvatske riječi.
Riječ je o takmičenju koji se već godinama provodi te ujedno zabavlja hrvatsku javnost s čudnim i nerijetko smiješnim prijedlozima koji zadiru u sferu bizarnosti, ali svejedno pobjednici osvajaju poprilično visoke svote od nekoliko hiljada kuna kao nagradu za inventivnost. Tako je, na primjer, lani takmičenje iznjedrilo sljedeće umotvorine: društvostaj i obustavka za lockdown, dišnik i disajnik za respirator, prebrisač i prebrisnik za korektor ili novosnik za newsletter.
Nijedna od tih riječi nije zaživjela u jeziku, ali to uredništvo Jezika nije obeshrabrilo..
Kako bi se kažnjavanje uopšte provodilo?
Standardni hrvatski, srpski, bosanski i crnogorski jezik dovoljno su međusobno slični da se mogu razumjeti bez prevođenja. Jedan od rezultata te činjenice je da glumci iz svake od tih zemalja mogu glumiti u filmovima ili pozornišnim predstavama u produkciji neke druge, bez potrebe za prevođenjem.
Lingvist Mate Kapović, profesor s Odsjeka za lingvistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta, kaže da ne zna kako bi stoga tačno funkcioniralo kažnjavanje neprevođenja bosanskog, srpskog i crnogorskog.
– Na primjer, u skoro svakoj domaćoj seriji imamo glumce iz raznih zemalja ‘iz regiona’ – znači li to da bi u hrvatskoj seriji gdje je jedna srpska glumica morali titlovati samo nju i kad ona kaže ‘Kupila sam novi stan’ pisati u titlu ‘Kupila sam novi stan’, a ako to kaže hrvatska glumica onda ne titlati? Ili kad Bosanac katolik kaže ‘Kupio sam novi stan’, to nećemo titlati, a kad Bosanac musliman to kaže, onda ćemo to titlati? A što ako taj Bosanac zapravo glumi Hrvata pa kaže isto to ‘Kupio sam novi stan’? Ili kad srpska glumica glumi Hrvaticu, ali malo joj se ipak čuje otvoreno beogradsko e? Titlati ili ne? – kaže Kapović.
– Što se tiče stranih imena za firme, ne vidim kako bi to bilo moguće ne dopustiti – što bi to uopšte značilo? Da se Coca-Cola mora prevesti na hrvatski u Hrvatskoj? Ili da će neka komisija odobravati dobra i loša imena za kafiće? To su bizarne ideje. Osim toga, to je i tragedija hrvatske desne ‘misli’ – nije bitno što smo sve rasprodali, što smo kolonija i što većina kompanija više nije naša, bitno je samo da imaju ‘hrvatska’ imena. Kruha i igara, ništa drugo – kritičan je naš lingvist.
