Gradonačelnike dva najveća grada u Republici Srpskoj izdržavaju mama i tata. Prvi ljudi ostalih gradova listom imaju kredite, ali ipak vole i nekretnine. Potpuno paradoksalno zvuči podatak da je Draško Stanivuković prijavio da nema imovine, a zna se da je njegova porodica imućna i da se njihovo bogatstvo procjenjuje na desetine miliona maraka. Uostalom, on to ni ne krije. Jedna od najvećih vila, a u kojoj živi upravo gradonačelnik, vrijedna je nekoliko miliona maraka. Pozlaćeni podovi, tzv. stil Luj XVI i luksuz vrijedan toliko da posluži kao bogata kulisa za snimanje spotova regionalnih muzičkih zvijezda. Ipak, u imovinskom kartonu – ništa. Draško Stanivuković je podstanar u suvom zlatu i vozi automobile vrijedne stotine hiljada maraka koje, očigledno, ne želi da prepiše na svoje ime. Ili mu tako više odgovara kako bi ponovo zamazao oči građanima. A možda mu i roditelji ne daju da upravlja zajedničkom imovinom?! Neka se igra dijete javnim dobrom. Zna se ko će tada biti na gubitku.
Život sa roditeljima u tridesetim
Ljubiša Petrović, gradonačelnik Bijeljine je dijete sa sela i on to ne krije. A i zašto bi.
Živi u porodičnom domaćinstvu sa ocem i majkom.
Opet možda i razumljivo, ali ipak za mnoge naše građane je neshvatljivo da neko sa 34 godine života živi sa roditeljima i upravlja gradom od stotinjak hiljada ljudi.
I ostali gradonačelnici žive od kredita, ali i raspolažu pozamašnom imovinom.
Izuzetak je Slobodan Javor, gradonačelnik Prijedora, koji je prijavio minimalna primanja i imovinu.
SIROMAŠNI MILIONER
Draško Stanivuković je u imovinskom kartonu naveo primanja od svega 2.863 KM.
To nije njegova stvarna plata, jer ona prelazi 5000 KM, već je vjerovatno umanjio za iznos koji, kako je tvrdio, daje u druge svrhe poput stipendija, donacija i sličnih davanja na mjesečnom nivou.
Ne želimo da vjerujemo da je namjerno umanjio iznos mjesečnog primanja kojeg se nije odrekao, već ga uzima i onda pokušava da glumi Robina Huda.
Naveo je da ima kredit u jednoj banci i da po tom osnovu još duguje 9.587,19 KM.
Nekada je govorio da je u to zaduženje ušao kako bi isfinansirao neku predizbornu kampanju.
I to je sve što je gradonačelnik Banjaluke naveo u imovinskom kartonu, iako mu prijavljena plata nije dovoljna ni za odjela koja redovno mijenja i javno pokazuje, kad već nema umješnost vođenja grada.
A kada je vanjština bitna, zna se šta nedostaje.
Na posao, hvalio se na početku mandata, dolazi privatnim automobilom.
To čini i danas, međutim taj automobil, iako je gotovo svakodnevno parkiran ispred zgrade Gradske uprave, a vrijedan je oko 130.000 KM, očigledno se ne vodi na njemu već na nekom drugom članu porodice.
U nekoliko navrata je, na početku mandata, plaćao sitnije račune, kako je govorio svojim novcem.
Očigledo je i tada pare vadio iz tatinog novčanika pa zbog toga ostali članovi njegove porodice ne dozvoljavaju da im vodi finansije.
Ovo mi nije jasno
Sve u svemu, Draško Stanivuković je, sudeći po papirologiji, siromašni milioner koji ima samo mjesečna primanja na nivou potrošačke korpe četvoročlane porodice.
To što mu je zvanična adresa u vili od par miliona evra, ima vozni park od nekoliko stotina hiljada evrića i živi kao jedan odsto bogataša u Monte Karlu se može nazvati licemjernim ako pogledamo imovinski karton.
Ali, Stanivuković je već odavno poznat po tome da u javnosti pokušava da izgradi neki drugi imidž i otklon od onog što je on u stvarnosti. U svakom pogledu.
OD NJIVE DO GRADA
Gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović, ako je suditi po imovinskom kartonu, bogatiji je od njegovog banjalučkog kolege Draška Stanivukovića, ali je takođe poprilično slabog imovinskog stanja.
U prošloj godini prijavio je zaradu od 70.337, 24 KM.
Imao je redovnu platu kao gradonačelnik i poslić sa strane u kojem je zaradio 2.900 KM.
Od nepokretne imovine nema ništa, a od pokretne je prijavio automobil Audi, 2014. godište, koje je procijenio na 55.000 KM. I to je sve.
Zanimljivo je da i on ima kredit tj. pozajmicu, ali ne kao Draško Stanivuković već manji iznos.
Za otplatu mu je ostalo 5.000 KM.
Centralnu izbornu komisiju obavijestio je da živi sa roditeljima, da je sva imovina na očevo ime i da se bave poljoprivredom.
Za automobil je naveo nabavnu vrijednost.
Pojasnio je da mu je neto plata, na mjestu gradonačelnika, 5.619,77 KM.
Osoba koja je izabrana da obavlja jedan ozbiljan posao vođenja većeg grada, a uz to živi sa roditeljima, i ima 34 godine, iz ugla našeg mentaliteta, izgleda poprilično „hmmm“.
TEK OZBILJNO UŠAO U POLITIKU
Slobodan Javor, gradonačelnik Prijedora tek je nedavno ušao u visoku politiku.
Vođenje trećeg grada po veličini preuzeo je u nimalo jednostavnom vremenu, kada se o toj lokalnoj zajednici pričalo ne zbog hladne Sane, već afera, koje još nisu do kraja raspetljane.
Prijavio je ukupna primanja u 2021. godini od tek 18.900 KM.
Od nekretnina ima plac u Gomionici koji je procijenio na 20.000 KM te automobil Krajsler od 7000 KM.
Dakle, i on živi kod roditelja ili kao podstanar.
U imovinskom kartonu je naveo i da ima kredit od 35.000 KM koji bi trebalo da otplati na kraju 2025. godine
„JOŠ U PUNOJ SNAZI”
Zoran Stevanović, gradonačelnik Zvornika stari je politički vuk.
Na čelu grada smještenog na obroncima Majevice nalazi se već četvrti mandat, ili više od 16 godina.
Za to vrijeme stekao je pozamašnu imovinu, ali napomena da je on i prije i danas ugledni privrednik sa obe strane Drine.
Bio je jedno vrijeme i suvlasnik Vitinke iz Kozluka.
U prošloj godini prijavio je primanja od 51.000 KM.
Imovina mu je vrijedna gotovo dva miliona maraka. Od tih stanova i poslovnih prostora dio se nalazi na teritoriji Srbije i Crne Gore. Zanimljvo je da je naveo da ima kredit od čak milion maraka.
Pojasnio je da ima stan u Zvorniku, stan u Beogradu, neke parcele u Beogradu na kojima se grade zgrade, stan u Crnoj Gori i poslovni prostor u BiH vrijedan 260.000 KM.
Upisao je u imovinski karton i vlasništvo u četiri firme.
U dvije je stopostotni vlasnik, dok u druge dvije ima po pedeset odsto kapitala.
Jedan je od rijetkih koji je naveo i primanja svoje supruge koja takođe ima stan u Srbiji.
U DOBOJU SVE POD KONTROLOM
Boris Jerinić, gradonačelnik Doboja prijavio je platu od 5.600 KM te prihod od imovine od oko 1500 KM godišnje.
Posjeduje stan i poslovni prostor u BiH koje je procijenio na 370.000 KM.
Isto kao i drugi gradonačelnici, naveo je da ima kredit od 200.000 KM.
Za suprugu je rekao da posjeduje stan u Srbiji i automobil vrijedan 50.000 KM.
I ona ima kredit, ali znatno manji – 30.000 KM i nešto ušteđevine.
NA JUGU NIJE TUŽNIJE
Mirko Ćurić, gradonačelnik Trebinja od imovine je prijavio da ima automobil vrijedan 8000KM.
Otplaćuje i on kredite i to dva u vrijednosti gotovo 80.000 maraka.
Po svemu sudeći, i on živi u porodičnom domaćinstvu sa roditeljima, ali nije ništa navodio u imovinskom kartonu.
Ni za suprugu, takođe, nije naveo ništa. Dakle, nema imovine niti primanja.
BEZ PUNO DETALJA
Ljubiša Ćosić, gradonačelnik Istočnog Sarajeva kratko i jasno. Godišnja plata 30.000 KM. Imovina, stan od 180.000 maraka i kredit od 54.000. I dvoje djece.
To je to.
DOMAĆIN SA SELA
Milorad Simić je takođe prekaljen u lokalnim političkim vodama.
Ovaj, novoizabrani stari, gradonačelnik Dervente prijavio je pozamašnu imovinu.
I Simić živi na selu, ali za razliku od Petrovića iz Bijeljine, on je vlasnik poljoprivrednog gazdinstva.
Imovinu je procijenio na nešto više od 400.000 KM.
U to ulazi mali stan u BiH, a ostalo je kuća, okućnica i jedan poslovni prostor.
I konačno, jedan je od rijektih koji nema kreditnih zaduženja.
Godišnja plata mu je oko 70.000 KM.
Zanimljivo da osim plate gradonačelnika prima i 12.000 honorara godišnje, ali nije detaljisao od čega ili koga.
I ŠLAG NA KRAJU
Zoran Ađžić, gradonačelnik Gradiške, jedan je od najbogatijih gradonačelnika.
Prijavio je da posjeduje imovinu vrijednu više od pola miliona KM, preciznije 570.000 KM.
Kad se to razlista dođemo do stana u Gradišci, porodičnog imanja u Topoli i apartmana na Jahorini.
Uobičajeno kao i svi što posjeduju i on ima automobil, ali star osam godina.
Nema kredita, a prima godišnju platu od 50.100. KM.
E sad… i supruga mu je prijavila imovinu vrijednu 210.000 KM.
Stan u Beogradu, poslovni prostor u Gradišci, automobil i nešto ušteđevine.
Sve u svemu, imovina Adžića vrijedi nešto malo manje od milion maraka.
