Satko Mujagić, bivši vojnik JNA, logoraš Omarske i Manjače i jedan od organizatora skupova podrške BiH u više od 60 gradova sveta, uputio je otvoreni poziv balkanskim liderima da posreduju u miru između Rusije i Ukrajine.
Smatra da Južni Sloveni mogu da ujedine braću Ruse i Ukrajince te da je to ključ kako će ovaj rat stati, prenose mediji.
Mujagić je, u razgovoru za sarajevski O kanal, pohvalio nedavnu izjavu Milorada Dodika – da za ukrajinske izbeglice ima mesta u BiH, iako, kako je napomenuo Dodika često kritikuje, ovo je jedna jaka poruka, poruka mira, kakvu, kaže, svi mi očekujemo.
“Ne želim ga dizati u zvijezde ali čin kao takav je jako dobar i to je ono što će nas uvezati kao Balkance, kao ljude, da gledamo na ovu krizu”.
Mujagić smatra i da Srbija može učiniti dosta toga pozitivnog.
“Srbija je zemlja koja može bar malo da utiče na Moskvu i sa druge strane i na Ukrajinu i da se u stvari umiješa u konflikt na jedan pozitivan način”.
To bi, naveo je, bio jako dobar potez za Aleksandra Vučića nakon što je Srbija u UN podržala rezoluciju kojom se osuđuje invazija Rusije u Ukrajini. Neophodno je, smatra Mujagić, da se malo aktivnije krene prema mirovnim pregovorima da se ovo zaustavi na vrijeme. Jer nije dobro sve što se dešava, bojim se da smo se vratili u 30.te godine 20. veka pred Drugi svjetski rat, da je sada samo pitanje hoćemo li ići u tom pravcu ili stati na vrijeme”.
Napominje da su okolnosti 10. januara kada su organizovani protesti podrške BiH širom sveta bile drugačije.
“Nije bilo rata, stavili smo BiH na svetski podijum. U međuvremenu smo došli dotle da smo podigli svijest svjetske javnosti u smislu BiH, ljudi shvataju šta se kod nas desilo. Rat u Ukrajini, krv koja se prolijeva, bombardovanje Kijeva koje podsjeća na Sarajevo je utrostručilo priču o BiH koja je u stvari ista kao i priča Ukrajine samo prije 30 godina i od strane manje sile i manjeg diktatora Miloševića nego što je Putin, ali se paralele vide. To je bitna stvar”.
Kaže da je prozvao predsednika Srbije ne zato što BiH nema tu ulogu, i te kako je ima. Ali, kako kaže, situacija je toliko napeta da Putin više neće želeti da razgovara ni sa kim jer su stvari toliko zaoštrene da tu više nema ljubavi a rat nam, kaže, visi na glavi.
Bosnu i Hercegovinu, zajednički život, suživot koji postoji vekovima niko, napominje, nije razvalio uprkos ratovima.
“Mene su ljudi prebijali u logorima jer sam balija, ustaša, Turčin. Ja ne mrzim Srbe, ne mrzim onoga koji me tukao ja bih ga volio upoznati da popijemo kafu. Nisu nas uspjeli podijeliti što je ključna stvar da dokažemo svijetu da na Balkanu, naglašavam, četiri naroda koji govore isti jezik – Bosanci i Hercegovci, Srbi, Hrvati, Crnogorci mi smo braća, potičemo od istog čovjeka genetski to sam istražio”. Jedan čovek je svima, kako kaže, praprapradeda te se stoga mora shvatiti da Balkan može imatu ulogu kao što je imao antifašistički pokret Josipa Broza Tita.
“Ne želim Tita glorifikovati, da se razumijemo, imao je dosta grešaka, ali je podigao Balkance, Južne Slovene kao jedinu veliku grupaciju partizana koji su kasnije postali Vojska Jugoslavije i uz London i Moskvu, koji su bili tamo negdje u uglovima Evrope, odbranio je to. Nadam se da nama ne treba Tito, ima nas dovoljno, ne treba nam ni rat, ali nam treba mirovna inicijativa sa Balkana koju mogu pokrenuti Vučić, Dodik pa onda uz njih ostali”.
Ključno je, naglašava Mujagić, pokazati slovensku vezu ”koja se neće čupati i da onda Putin shvati da vodi bratoubilački rat kao što je i Milošević u Sarajevu i velikosrpska ideja u BiH. Ne želim širiti paniku već nudim rešenje. Jer sankcije i galama konkretno sa Zapada neće pomoći. Nisu pomogle ni sankcije protiv Miloševića, zato što su većina ljudi ispranog mozga, kao i većina Srba devedesetih”.
Mujagić podseća da je relej na Kozari prebačen u Beograd pre nego je sve počelo.
“Ja sam otišao u Šabac 1991. kao vojnik JNA, Bošnjak, nisam tad znao za taj termin, Bosanac, nisam bio neki musliman, ne idem u džamiju ni tada ni danas, ali nisam bio ni Srbin. Ali sam otišao u vojsku, JNA i nakon dva mjeseca ‘ispiranja mozga’ ja sam odveden na ratište, jer sam vjerovao da branim Jugoslaviju, da ustaše kolju jadne Srbe. I onda dođeš tamo, hrvatske kuće zapaljene, a u prvoj srpskoj kući koju sam ušao sedam televizora, čovjek ukrao sedam televizora. Ja to nisam htio da branim i pobjegao sam”.
Napominje da su mu uspeli “isprati mozak” za dva meseca, a trenutno se to, navodi, nažalost, dešava i u Beogradu. Voleo bi, dodaje, da ovo čuje Vučić i da malo prekine ta ratnohuškačka politika.
To “ispiranje mozga” se, ukazuje, dešava i u Rusiji.
“Da bi se to izbjeglo mora ići ta mirovna inicijativa od ljudi koje Rusija smatra, ako ništa drugo, onda prijateljima, dovoljno da sjednu za sto i pričaju, a ruski narod da se ne osuđuje kao narod, što se dešavalo prema Srbima, pa čak i prema Holanđanima zbog Srebrenice. Ruski narod nije kriv za ovo. To su momci kao ja 1991. koji ginu u zemlji koja nije njihova. Isto kao JNA u Hrvatskoj”.
Smatra da, ako Putin ne bude zaustavljen na mirovni način, on će u jednom momentu, ako izgubi ovaj rat i ako krene neka vrsta otpora, kao što je Bosna napravila otpor, u Ukrajini uz pomoć Zapada preko oružja, ne vojne intervencije, jer Zapad je, kaže, pametan dovoljno da ne ide sa vojnicima tamo, “ako Ukrajinci počnu vraćati teritorije, on postaje beznadežan, kao i Hitler, i da nastavi dalje, onda smo svi u belaju”.
“Zato, pozivam sve pametne balkanske glave da sjednu za sto – Komšića, Vučiča, Milanovića, Plenkovića, predstavnike Crne Gore – da Južni Sloveni ujedine braću Ruse i Ukrajince, to je ključ kako će ovaj rat stati”, zaključio je Mujagić.
