Na groblju u Komlencu kod Kozarske Dubice, danas je obilježena 31. godišnjica od pogibije majora JNA Milana Tepića, poslednjeg narodnog heroja Jugoslavije. Dogodilo se to 29. septembra 1991. godine u Bjelovaru, kada je Tepić, inače rođen u Komplencu, odbio da hrvatskim paravojnim jedinicama preda skladište sa oružjem.
Predsjedništvo SFRJ je 19. novembra 1991. godine je majora Milana Tepića „za izvanredan podvig u borbi protiv neprijatelja prilikom njihovog napada na kasarnu JNA u Bjelovaru“ posthumno odlikovalo Ordenom narodnog heroja Jugoslavije. On je u to vrijeme imao 33 godine.
Jedanput ljudi daju riječ, ona ostaje ili se pogazi. Dao sam riječ da ću braniti svoju zemlju, ako joj bude teško, kazao je Tepić opkoljen hrvatskim Zborom narodne garde u Bedeniku pored Bjelovara, gde je podigao u vazduh skladište municije stradavši zajedno sa sedam vojnika JNA. Pomenu i molitvi na groblju u Komlencu prisustvovao je Milanov sin Saša dok je kćerka Tanja bila na pomenu u Beogradu.
1 od 4
Predsjednik opštinske Boračke organizacije Kozarska Dubica Dragoljub Ćibić rekao je novinarima da je sjećanje na majora Milana Tepića svježe, mada je prošlo više od tri decenije od njegove pogibije.
Zdravka Karlica, predsjednica Organizacije porodica poginuh i zarobljenih boraca i nestalih civila Prijedor rekla je novinarima da čin majora Tepića doživljava veoma emotivno.
-Milan Tepić je nastavio tradiciju i žrtvu herojske Kozare, i zato njegovu žrtvu moramo cijen iti i poštovati – kazala je Karlica.
Na porodičnu grobnicu Tepića, gdje su sahranjeni Milanova supruga Dragica, otac Stevo i majka Milena, cvijeće su danas položili njegov sina Aleksandar, brat Perica Bundalo, predstavnici boračkih organizacija, lokalne vlasti u Kozarskoj Dubici, poslanici u NS RS, mještani Tepićevog rodnog kraja.
Posmrtni ostaci Milana Tepića u Hrvatskoj
Međutim, posmrtni ostaci Milana Tepića, za koje je utvrđeno da postoje i da su pokopani u Hrvatskoj, nisu dopremljeni u njegovu praznu grobnicu sa spomeniku, uklesanim imenom i fotografijom. Nju posjećuje Milanova rodbina i prijatelji, polažu vijence i cvijeće, pale svijeće priželjkujući dan kada će njegovi posmrtni ostaci počivati zajedno sa roditeljima i suprugom. Perica Bundalo, Milanov brat od tetke i inače poslanik u NS RS, kaže da je nakon Milanove pogibije stvoren mit da nema njegovih posmrtnih ostataka.
-To nije tačno. Privatnim vezama saznali smo da postoje posmrtni ostaci. Znamo gdje su pokopani, riječ je o groblju u Zagrebu. Pokušali smo zato u proljeće 2001. godine da nešto konkretno uradimo po tom pitanju. U Zagreb smo te godine u proljeće, putovali Milanova supruga Dragica i ja – ispričao je Bundalo za Srpskainfo.
1 od 3
-To nije tačno. Privatnim vezama saznali smo da postoje posmrtni ostaci. Znamo gdje su pokopani, riječ je o groblju u Zagrebu. Pokušali smo zato u proljeće 2001. godine da nešto konkretno uradimo po tom pitanju. U Zagreb smo te godine u proljeće, putovali Milanova supruga Dragica i ja – ispričao je Bundalo za Srpskainfo.
1 od 3
Od članova porodice Tepić, prvenstveno sestre Milke Nikolić, saznali samo da oni godinama pokušavaju privoljeti hrvatske vlasti na saradnju ali nailaze na stalne otpore i zid ćutanja.Tražili su pomoć i posredstvom međunarodnog Crvenog krsta, državnih komisija za razmjenu, vlasti Srbije, Hrvatske i RS ali bez uspjeha.
Ipak, ni to nije obeshrabrilo Tepiće koji veruju da će njihov heroj konačno, nakon više tri decenije stići u svoje selo. On je, kažu, podvigom pokazao ratničku sposobnost, odanost idealima za koje se zakleo i ratničku tradiciju svojih predaka u borbi protiv okupatora.
Tepićevo ime nose mnoge ulice u gradovima Srpske i Srbije. U njegovu čast Vojska Republike Srpske ustanovila je Orden za zasluge u ratu “Milan Tepić”. O ovom kozarskom heroju snimljen je i dokumentarni film čiji je autor Nedeljko Lajšić.
